pustiše me Rijeke

Ja ne trebam više ništa od tebe
I ne želim razmišljati o tebi,
Bit ću sad osoba sama za sebe
I nikada više pripasti tebi...
Al sjetiš li se ponekad...o sjetiš li se
Sjetiš li se tih svitanja ljepših od sna
Jer su s nekim kog voliš djeljena bila
Sjetiš li se tko sam zbog tebe bila ja
Sjetiš li se anđela i plavih vila,
Sjetiš li se neba i oblaka bijelih?
I sreće, sreće...sjećaš li se i sreće?
A trena kada nestane sve što želiš
I kad te onaj kog voliš više neće?
Ma nije me briga...i nije mi stalo
I ne razmišljam, ne, više o tome
I sve je već odavno bilo nestalo
I ti nisi bio u svijetu mome.
Ono što je bilo, sada je već prošlost
I tko sam bila, sada nisam više.

Ponekad stranice pisane za vjećnost
I najlakši povjetarac izbriše.

"ja ne tražim ništa,ououuuu.../ a dala bi sveee...":PPP

ja bi trebo. ljubav....

:) kako se vidim u ovim stihovima!

zadnja dva stiha su na zalost, najveca istina!

zadnja dva stiha su jezgra straha.?

BT, i to sto si napisao je isto tako to sto pisem. ;)

i sta da ti ja sad radim?

boletuse, ?

recite!

umorno je sumnjati neprestano.

je, umorno, je.