APOKALIPSA-RAGNAROK-SMAK

Nju smo samo gledali. Godinama.
Žena nadnaravne ljepote. Graciozna. Savršena.
Starija je od nas nekoliko godina i nitko iz klape nije joj se usudio prići. Bila je naš dječački san.
Prolazile su godine. Mi smo u međuvremenu odrasli. Ali smo je i dalje gledali. I ama baš svima, ona je ostala na tronu neupitne kraljice ljepote našeg grada.
Prekjučer sam prvi put u životu razgovarao s njom. Skrenu sam za ćošak i gotovo smo se sudarili. Pogledali smo se, ja sam se izmakao u stranu i prošao pored nje. Nakon dva tri koraka, okrenuo sam se. I ona se okrenula u isto vrijeme. I rekla:
-Molim te možeš li mi pomoći? (zbunio sam se)
-Naravno. U čemu je problem?
-Imam nekoliko kutija u autu. Teške su, i nemogu ih sama odnijeti na 4. kat.
-Nema problema.
Nosio sam te kutije. I vraćao se po još. Kada sam uzeo zadnju, ona je zatvorila ulazna vrata i krenula gore. Hodala je ispred mene. Još uvijek je strahovito zgodna. Uvijala se tim stepenicama poput jegulje.
Stali smo ispred njenog stana. Otvorila je vrata i rekla:
-Evo, možeš ih ovdje staviti.
Unio sam sve kutije u predsoblje. Stan je savršeno čist, prostran i ukusno uređen. Položio sam zadnju kutiju na tlo. Ona je uzela novčanik i izvadila 50 kuna.
-Hvala za pomoć. Uzmi ovo kao nagradu.
-Ne dolazi u obzir.
-Uzmi molim te, bar za cugu.
-Nikako, bila mi je čast da mogu tebi pomoć. Jer, unatoč tome što te već 20 godina pokušavaju svrgnuti s trona, ti si i dalje najljepša žena u gradu.
Ovaj put se ona zbunila. Pogledala je u pod, pa opet u mene, pa u svoju ruku koja je i dalje držala novčanicu.
-Ali bih mogao popiti čašu vode.
-Naravno. Izvoli.
Dok sam pio vodu, pitala me, da jel stanujem tu u blizini, i da se znamo iz viđenja i bla bla.
Zahvalio sam se na vodi. Ona na pomoći. Izašao sam iz stana. Putem nizbrdo, sam se smješkao. Ispunio sam si dječački san. Bio sam s njom. U njenom stanu. To mi je bilo sjajno.
Naravno, priča je mogla imati i drugačiji epilog. Mogli smo se štajaznam, poševit usred tog predsoblja ili bilo gdje. Možda smo mogli. Nikad to neću znati. Ali sam siguran u jedno. Da smo to napravili, ona više ne bi bila to što je sve ove godine predstavljala. I bolje je ovako.

nice, kao i uvijek... početak me podsjetio na početak Fellinievog Amarcorda... :)

need, jeeel da..to sma i ja odma posmilila..osječka gradiška:D

sla\em se..kad bi se ti ustvarila, iybrisala bi se sva njena lepota