Snovi imaju cijenu
Sanjao sam da sam naslijedio dvorac.Neku staru ruševinu na kojoj su samo kameni zidovi bili vrijedni spomena.Zaljubio sam se u njega na prvi pogled.Bio sam slijep od ponosa što imam nešto na čemu ću raditi i uzbuđen mogućnostima u što ga mogu pretvoriti.Stajao sam dvadesetak koraka od njega i zapovjedao masom majstorskih ruku koje su slušale moje zamisli i pretvarale ih u djelo.Prvo su iz njega iznijeli gomilu smeća i tuđih uspomena.Ogolili mu pročelje i poskidali staru,pljesnivu žbuku sa zidova.Učinili su ga sirovim,jednostavnim i zdravim.Spremnim za ideje...Zatim sam,sa rukama u džepovima,odšetao u hol i zamislio široke stepenice koje su vodile na kat.Brzo je bilo zgotovljeno.Proširili su prozore i pustili svjetlo u njegove,dosad mračne odaje.Porušili su zidove u prizemlju i napravili ogroman prostor u kojem sam zamislio dnevni boravak.Obnovili su kamin i očistili dimnjak.Bilo je hladno i dopustio sam im da nalože vatru.Igrala se svjetlost i sjena po zidovima i fino nas je zagrijala.U jedan sam kut dao uzidati ogroman akvarij u kojem sam zamislio Diskuse i gomilu malih Neonki koje plivaju veselo među njima.Na jednoj strani prizemlja,suprotno od kamina,dao sam napraviti podest na kojem je postavljen ogroman hrastov stol za fešte koje sam već vidio kako slavimo.Uz stepenište tajni prolaz u podrum sa stotinama boca vrhunskog vina i izvorom mineralne vode,za one kojima je vino isuviše dobro da bi ga podnijeli čisto.Na katu gostinjske i spavaće sobe sa pogledom na bistro jezero i štale sa konjima.Po travnjaku gomila nečije dječurlije u beskrajnoj igri sa psima i malim ponijem.Vratim se u prizemlje gdje su radovi već bili gotovi i oduševim se vještinom majstora koji su i moje neizrečene zamisli sproveli u djelo.Upalim svijeće i dočekam prve mi goste u mom kraljevstvu.Zatim i sve ostale mi drage ljude.Nahranim ih,riječi im potaknem vinom i utopim se u beskrajnim diskusijama o bilo čemu.Smijeh...Pjesma...
Onda me jedna pita:"Ajme,koliko te je sve ovo koštalo?"
"Ništa...",odgovorim...
"Kako ništa?",zbuni se ona...
"Ma sve ti je to samo san."
24.11.2003. 20:17:27
I sad, dvije godine kasnije, znam da svaki san ima svoju cijenu... Netko ju je spreman platiti netko ne... Ja nisam bio dok nisam upoznao nju i uvjerio se da stoji uz mene...Sad je sve lako.
Thank You što postojiš!
02.10.2005. u 14:17 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar