...

Koliko tuga ima cipela. Kao da vrijeme nije bitno. Hodati bos po lokvama ili svjesno odabrati baš one u kojima ćemo biti na podu prije ili kasnije, ogrebenih laktova, natečenih butina. Kada bih bar u tom snu, pokušaju da joj pomognem mogla biti prodavač cipela. Odabrala bih joj baš one koje je najviše voljela. One zelene lakirane i sa cvijetom sa strane. U njima danas ne bi pala. U njima bi bila princeza nasmiješenog lica i preskakala lokve kao male bare, tako lako i od šale. Sama bih joj navukla. I rukom stvorila štit da nestanu sve one u kojima bi mogla pasti i biti povrijeđena.
/slijedi odabir naslova. sirova stvarnost. zbiti misli u jedno i odabrati ono za nju, najpogodnije/ neka bude toplo, i nasmijano. to želim:
...
pozdrav svima dragim iskricama. :)

pozdrav i tebi :)

Ha, kad se spomene prodavač cipela, odmah pomislim na Al Bundya iz Bračnih voda.....:))))) Pozdrav Myro..:))))

Myro,veliki pozdrav tebi :).Nego,ovo ima veze s necakinjom?

ma, da. padovi su česti kod male djece. ona malo
veća više čak i ne plaću kad padnu. a znaš kako je moja mala nećakinja slatka, kada padne brzo pogleda u mene i nasmije se, kaže: uh, pala sam. onak slatko. pa je ja podignem. i idemo dalje :)

Joj,to i mene jako raznjezi :)

:).. siki, BBG, :) vidimo se :)

pa-pa M :)

Čuvaj se....:)) A padovi...? Djeca ne bi naučila hodati da ne padaju....Svaki pad učini ih stabilnijima...:))

Pozdrav i teby :-*)

kiss myra, pozdrav tebi...