Dnevnik jedne plavuše

ponekad poželim nestati među zvijezdama
sanjati danima i smijat se u snovima
poželim da bol koju ponekad osijećam
nebude tako okrutna i da mi ne lomi srce u komadiće...
ponekad poželim da se ne osijećam toliko prazno..
željela bi da i ja mogu vidjeti taj sjaj u mojim očima..ali svaki put vidim samo suzu
onda se okrenem,sakrijem se iza svvojih ružičastih naočala koje skrivaju moje suze i krenem ulicom razmišljajući o čovjeku kojeg beskrajno volim

... i kada pomislim da i u ovom danu nije bilo tračka sunašca na mom dječačkom lišcu samo se nasmijem jer znam da ipak ono što osjećam duboko u sebi daje mi podstrek da će me sutra ipak ono grijati, izmamiti mi osmjeh na veselo lice, probuditi u meni grohot smjeha koji će me hraniti dok koračam onim istim putem svakodnevice koji ne obećava nikakvu različitost i koji samo želi držati nas mirnim kako je sve u redu .... tišina koju oslušujem tako me smiruje to je ono što želim .... mir i spokoj u ovoj jesenjoj večeri punoj mirisa i nostalgije mmmmm ..........