Dnevnik jedne plavuše

..umjesto čarobno jutro.
lagano mamurna sa uobičajenom glavoboljom za nedjeljno jutro,nakon dugo vremena budim se u roditeljskom domu.Budi me miris mamine kave..taj već davno zaboravljeni miris koji se lagano uvlači u pore moje kože..
kroz neku maglu još se sjećam sinoćnjih događaja..nepotrebnih raspravljanja sa dečkima koje sam srela po putu,valjanje gluposti i hrpa smijeha.Naplesala sam se,naskakala i ukrala pokoji pogled nekog dečka koji je prošao kraj mene..
Mutno se sijećam i poziva upućenog njemu..neznam ni šta sam mu rekla ni po koji put sam sve to isto ponovila..okrećem glavu želeći otjerati misli na njega barem na tren..dižem noge na stolicu dok mi sunčeve zrake obasjavaju plavu kosu..dan je kristalno jasan i u daljini s druge strane Kvarnera nazire se Krčki most..ovaj kraj je toliko različit od Zagreba gdje me srce vuče...osijeća se miris mora i maruna..
Poželim da dođe,da šetamo plažom,da gleda kako sunce zalazi negdje u daljini skrivajući se iza neke planine dok se negdje visoko već vidi obris mjeseca čija će se sjena uskoro ocrtavati u plavetnilu mora..
Osijetim nekakvu toplinu..ruka moje majke.Sjeda pored mene i pita me kakva je bila noć..bujica riječi izleti iz mene,ali on ostane duboko u mojim mislima kao i mnogo puta do sada...

Poznata priča...sto put sam si rekla,kad piješ sakri mobitel,uvijek napravim glupost,il' zovem,il' pišem glupe poruke,strašno...a dr. jutro sve je kristalno jasno...