Sve je u ritmu

postoji rupa u nebu,koja je nastala kad je tvoja zvijezda pala. Ljubav...ona je preteska za tebe,i znam, nekad je najlakse pobjeci. Otisao si u vlastiti tamni svijet,i nas ostavio iza.
Danas, novi nacin,danas je novi dan, pokusaj naci svoje mjesto pod zvijezdama. Okreni se i pogledaj u proslost. Ugledat ces mnostvo svojih pogresaka,a sad ih nastavljas ciniti. Nekada, postoji samo nebo i ti...ne znam zasto! I ne trazi objasnjenje jer previse cu reci! Nesto jos drzi onaj plamen na zivotu,da li je to ljubav ili mrznja jos ne znam! I ne pitaj! Jer ne zelim ti reci koliko te volim, koliko mi znaci nase nebo i ona utihnula zvijezda... Slusam vasu pjesmu,onih hrabrih, sto su nekada bili spremni na najvecu zrtvu. Sada su se sakrili, odbacuju sve sto je nekad bilo i govore o novim idejama. Sada su to samo stranci.
Koliko je ovo vrijedno? Uspomena je ostala jedina, i umjesto osmjeha gusi me u suzama,ali ne zelim da me pitas!
Da li nas tama prekriva,ili vec sunce izlazi,ne mogu prepoznati nijedno,ali postalo je svejedno! Sada samo trebam zagrljaj nacinjen od one rupe u nebu koja je ispunjena preznocom. Ne znam, mozda da izbjegnemo povezivanje.... Ne pitaj!

ovo mi je skola...svak ima takvu neku pricu ti pises poeziju i to je tvoja rupa oduska ja san plaka ka mala beba 3miseca a 22 su mi godine pa ti sad reci...Nemoj rec nista nego slusaj mene ipak na kraju svega toga VRIDILO JEEEEEEEE