Buđenje

 
Sjedio je zamišljeno promatrajući morsku pučinu.
Učiju uprtih u tanku liniju koja razdvaja nebo i more, osluškivao je glas unutar sebe.
Od tog dana sve se promijenilo, znao je da je vjetar napokon promijenio smjer.
 
Osjećao je njegov blagi dodir na svom preplanulom licu.
Iz očiju se vidio neki novi sjaj, a dušu su mu preplavili dosad nedoživljeni osjećaji.
Zbunjivala ga je njihova silina i postojanost.
 
Više nije bilo mjesta sumnji i počeo se smijati od srca.
Bio je istinski sretan i cijeli svemir je plesao pred njegovim očima.
Dim mitotea se razišao i spoznao je SVE ...
 

18.10.2005. u 0:02   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

maleno...:)Ti i ja jesmo svemir,beskraj i jedan neobičan ples...sve.

Autor: neboo   |   18.10.2005. u 13:18   |   opcije


Dodaj komentar