LET IT BE

KAD SAM SAM SAMA, UŽIVAM BITI SAMA...NITKO ME NE OMETA... A KAD SAM MEĐU LJUDIMA... OSJEĆAJ USAMLJENOSTI JE NEPODNOŠLJIV...APSURDNO? TKO RAZUMIJE KAKO JE TO?

ja

naucis biti sam. i onda ti je to najdraze.

odlično, nisam jedina:) i očito, totalno sam luda?:D

tko razumije, razumije:) mene ipak muči, kad sam sama sama, zašto nisam tako sama, kao kad stvarno nisam sama?

uh, malo sam bila gramatički nejasna, tako mi izgleda:D

da, naučiš biti sam. a kako da se odučiš od toga? kako to kad si sam, pomalo čak i uživaš, a kad dođeš među gomilu ljudi, trese te anksioznost od osjećaja usamljenosti?:)

zato što je osjećaj usamljenosti usko povezan s osjećajem 'manje vrijednosti', koji se jače manifestira u društvu ostalih. pomješan s mišlju kako oni nisu sami i kako su zbog toga puno uspješniji ako ne i sretniji. šta ja znam :) to je valjda zato :)

ali, myra, ja nemam osjećaj manje vrijednosti, čak i suprotno, često se osjećam superiornije po svojim kvalitetama, pa baš to me ponekad čini nervoznom... naprosto, stršim:D

da je to opća anksioznost, uvijek i svuda, ja bih već potražila liječnika:) općenito, čudi me unfica, da svoju tako otvoreno priznaješ (kao i ja), ljudi se toga nevjerojatno boje:)

onda si u 'krivom' društvu.. ako te smeta što naprosto stršiš od ostalih, potraži ono u kojem ćete biti svi barem približno iste visine. :)

myra, imam društvo, malo i izabrano, i tu sam kao doma, ali, to su ljudi i opet posebni, i...usamljeni, na moj način...jedino zajedno živnemo:))

ne mislim da patiš od težeg anksioznog poremaćaja, nego od općeg osjećaja civilizacijske anksioznosti, imaju je skoro svi...ali bježe od toga, pod tepih pometu, jer, to se, kao dešava samo nekom drugom...kod tebe poštujem što je prihvaćaš:)

unfic, nemoj biti doktor nad doktorom...raščlani tu anksioznost...kako, kada, zašto i GDJE? jer, vidim ovdje si relaxy...:))

mene nikada nije strah u autu...unfi, ovo što opisuješ graniči sa strahom od paničnih napadaja...a ne sa općom anksioznošču...je li postojao neki šok, poslije kojeg je to počelo:)

nije isto...anksioznost može izazvati bilo što...ti sigurno imaš poddijagnoze...ti dijelom patiš od klaustrofobije (zatvorenih prostora), možda i agorafobije (sama na otvorenom)... a ona djevojka što je umrla je sigurno jak okidač, podsvjesni, u tvom psihološkom tkivu...koja ti je dijagnozna? anksiozni poremaćaj? anksio- depresivni? ima još... i nije isto...my support, baby..

uvijek postoji okidač...njega moraš tražiti...ono što te je posljednje najjače šokiralo, mada si možda potisnula u podsvijest...:)) hahha, ja u WC NOSIM NESESER SA KOZMETIKOM, VELIK POLA METRA, A MOB OBAVEZNO...:)) I TO NIJE IZRAZ ANKSIOZNOSTI, NAPROSTO UVIJEK VUČEM SA SOBOM SVE ŠTO MI TREBA...VOLIM SVOJ KOMODITET...:)) OTKVAČI MALO... SORRY...POKUPIO ME CAPSLOCK...INAČE NE VRIŠTIM trenutno...::)))