Dnevnik jedne plavuše

Jednom riječju..srušio je sve moje snove i želje..želi da budemo prijatelji koji bi se s vremenom na vrijeme potrošili.Neznam dal mi je to tužno i žalosno,ili da se smijem jer sam već pomalo luda od svega.
A valjda ova kiša vani,koja mi nije dala da spavam,miješa u meni sve te osijećaje.Moja čvrsta nastojanja da ga izbacim iz svojih misli nisu urodila plodom..a i neće tako brzo,čini mi se.Preostaje mi da skupljam osijećaje u sebi i da šutim,da osijećam dok sunce zalazi i dok mjesec bježi s jutrom..
Zašto..ma..želim samo imati snage nikad više mu ne reći što osijećam.A to znači da više nikad neće gledat moje oke jer u njima sve piše.Nadam se da neće osijetit kako mi podrhtava glas kad se sretnemo,kako se u jednom kutu mog oka smijestila suza..nadam se da neće osijetiti kako mi se ruka trese u želji da ga dotaknem..
      jer ja ću ga tada još uvijek voljeti :(
 

svaka suza koju potrošiš na njega, bit će suvišna. prijatelji koji se ponekad poševe?? tako nešto ne postoji, prijatelji se ne ševe! druga stvar je kad ti je netko jebač, pa se s njim jebeš kad poželiš, ali bez osjećaja i emotivne povezanosti. ali ovo ne ide. zaboravi ga, nađi drugog ili mu sve skreši u lice...

"želim samo imati snage nikad više mu ne reći što osijećam". ja bih se bojao da bi mogla uspjeti. ?