Dnevnik jedne plavuše

u zadnje vrijeme pomišljam da ljudi i osobe do kojih mi je stalo odlaze..ostavljaju me.Poželim otić za njima..
Bio mi je dobar prijatelj,poput brata..uvijek nasmijan,okružen masom ljudi..uvijek je bio tu kad sam ga trebala i kad sam bila tužna..u tren je uspijevao vratiti osmijeh i natjerat moje oke da zaiskre.Teško mu je bilo odoljeti..
Sad mi je ostavio neizrecivu bol,prazan pogled i hrpu sjećanja..a ja ga još uvijek osijećam kao da je kraj mene,u glavi mi odzvanja njegov smijeh..čak i nebo plače..
Prigrlili su ga anđeli,jer i on je anđeo..znam da će me vječno čuvati kao i do sad,sijedit će mi na lijevom ramenu i čuvat će me..
Teško je znati..kad nestane život..teško je znati koje smo stvari sve  mogli napraviti,okrenuti svijet naopako..nestao je jedan dio mene a ti..
čekat ćeš zoru i gledat ćeš sunce mojim očima..
    ...jer prijatelji žive vječno