Ružičasti zastori
Pitamo se kakva je zbilja,realnost-mislimo da je ovo sve farsa, kako će proći-umrijeti ćemo jednog dana zasigurno,no zar trebamo toliko čekati?
Mnogi si oduzimaju živote iz pogrešnih razloga,nevjerojatno,ali istinito.
Kad napokon ostvare taj čin,postignu svoj cilj,požale.Zašto?
Jer shvate da njihov život je cijelo vrijeme bio prekriven ružičastim zastorima.Stvarali su iluziju lošeg života,smatrajući da patnja im olakšava donošenje drastičnih odluka.Mnogi tvrde da su im oči širo otvorene, a zapravo su širom zatvorene,mi smo ti koji sami sebi zagorčavavamo živote,kompliciramo jer nam je lakše.Istina,lakše nam je.
...a u stvarnosti je užasno jednostavan,miran,- možda previše miran,u jednoj riječi-dosadan, i zbog tog želimo supermoći, srodne duše,nešto izazovno......
Eh,kad ne bismo previše razmišljali bili lutke s rutinom-shvatili bismo značenje jednostavnoti...
Ma,radite što hoćete.....
Kako da vam objasnim da nije vrijedno...
Kako?
23.10.2005. u 15:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara