put i povratak

 
Desna ruka mu se zeleno objesila umorno zgrcena od zelenog pera kojim je pisao, jos jedino mu sada preostajalo. I ljute ga mrvice keksa sto osjeca na deki prebacenoj u krilu, kad je dosla, rukom na desno rame tik iznad rukohvata njegovih kolica razmaknula kosu i sagnula se da mu sapne.
Takve njeznosti znali su cijeniti svi, premda su znali i koliko su prezaposlene.
***
"Kao da sam zivio vise zivota", pisalo je negdje medju zbrckama na stolu, "i svaki moj zivot bio je vezan za neciji tudji zivot, a nedostatkom tudjih i taj moj bi se gasio. Sjeti se samo", kao da se podsjeca, "svih tih mjesta koja se ne usudjujes vise pogledati jer te svako zapravo samo sjeca one mlade, prve srece, one rijetke, daleke, a jos i vise nedostizne time sto je vec jednom bila, nedostizno lijepi izleti, sjecao se opet, nedostizni prvi poljupci, pa pomisli kako ima poteskoca s umiranjem, cak i ovako napol jos mlad, optimisticno se nasmija u brk kako se ono veli. Ocito je nesto umiralo, a to novo bilo je cudno oblikovano u izmaglici vrucine, lelujavom fatamorganom cvrstih Dorskih stupova Artemidinog hrama, ili tajnom ulazu u sjeni, k Venerinom zrtveniku pored amfiteatra s pogledom na maslinike, na kojeg jos moze odloziti samo ovo napola potroseno tijelo koje sada ima. Na tu svetu ljepotu sutrasnjice tako dragu jedino sto ulaze je ovo vec derutno 'ja'? Zgrozi se neprikladnoscu te cinjenice, kao i znanjem da, ocito, nece biti druge ..."
***
Dodirnula mu je rame, znala je da zna s ljudima, zato je i radila tu, nagnula se i tiho mu rekla da ima posjet, unucice su mu se vec omatale oko deke s mrvicama.
***
Sada, pomisli, bilo je proslo podne. Jos se izlezavao u krevetu, desna ruka se vec umarala od pisanja, a znao je da ce vjerojatno to cijeli dan danas raditi. Sunce je vani, slusao je glazbu i katkad bi se sjetno sjetio izleta na kojem nije. Ipak, buducnost valja zaraditi, sag je prilicno prasnjav, na balkonu rasuta zemlja od jucerasnjeg prekapanja, neoprano sudje u kuhinji, buducnost je dolazila kao ptica kad joj se napravi kucica za hranjenje, valja poci od sebe... Osjeti se tako kao da gleda onaj goruci zbun na vec kojoj gori i pozeli cesce osjecati takav smisao svog trajanja. Sad mu valja naciniti prostora za danas, i za svo to vrijeme iza...
***
Jedna od malenih nudila mu je keks, rece: djede, znam da si ti jako volis ove cokoladne, ali treba i ove bijele pojesti...
"Usudi se.", pomisli za sebe, unatoc mrvicama.