Take Me As I Am

Tako je ušla u moj život prosuđujući o ljubavi. Gledala sam je kako svojim bistrim očima pravi brze pokrete u prostoru. Znala je. Znala je sve. Nije to bila slučajnost. To je bilo nešto neopisivo. Nešto što ispusti dušu i uhvati vjetar. Nešto što se prođe i nadiđe. Divljnje. Priprosta riječ koju ljudi koriste da bi opisali veličanstveno. A ona je to bila. Naslonjena stup svjetla što se povija pred smijehom i strahotom nije mnogo marila ni za što, a opet brinula je o svemu. Iz daleka blizu. Često sam mislila o njoj. Od dana kad sam je srela prvi puta nije se mnogo promjenila..Opet, između tisuće i tisuće ljudi ja bih je uvijek znala prepoznati. Jednom mi je rekla... «Voliš li zaista to je tako nevažno, da li tebe vole zauzvrat. Ljubav će te ispuniti. Uživaj u njoj.» i jesam. Ineteresantno koliko je bila u pravu, koliko je znala pronači onaj pravi način, a opet nije nikome smetala. Šalili smo se uvijek i mnogo smijali. Neozbiljne stvari postajale bi ozbiljne i kroz prizmu sutrašnjosti, ništa više nije izgledalo tako sudbonosno. Ništa nije niti bilo, a opet jest. Kao isprepleteni lanci nevidljivog.
 

Piši... ali ne zaboravi sebe... nikad!

Lijep opis prijateljstva. :)

Ona je skrivala toplinu
Jednog sretnog ljeta
Nociju sto gore
Dana sto se pamte
Skrivenu ljepotu
Izgubljenog svijeta
Vidio bi kada bi ugledao nju

Ona je plesala u modrim odajama sna
Na obali mora sam ljubio je ja
Ona me ljubila u modrim odsjajima zore
I u zagrljaju s morem smo docekali dan
Laj laj...