STARCI SU PROLUPALI

Ovaj tekst pišem s tri dana odmaka,mislila sam da će se žuč do tad smirit ali nije.Muž(ma,ne mogu ga više tako zvati,odnosno ne mogu ga više nikako zvati a da mi se u želucu na aktivira vulkan)radi u jednoj državnoj firmi,znate ono mramorni podovi ,klimatizirane prostorije,tihi liftovi,radno vrijeme od-do a između mlaćenje prazne slame,da,da,ima još toga ,vjerovali ili ne,redoviti vikendi,marende,ručkovi,osobni automobili,osobni gsm,itd......dakle ušla sam u tu katedralu,mira,i ugode,na porti smješak od uha do uha,ma svakako,gđa.ne nije potrebna osobna,da vas otpratim,izgledate vrlo dobro danas.......i počela se penjat,stepenicama ne liftom ,da se sredim.Ušla sam u hodnik,vrata većine soba su otvorene (mi smo svi jedna velika sretna obtelj)dobro jutro,dobro jutro,kako je...Ova su vrata bila zatvorena,nisam kucala,samo sam ušla..Na ekranu je u uglu bila prognostička karta Slovenije(tamo putuje)a gdin.je upravo pisao ljubavnu poruku .Nije,se ni okrenuo u prvom trenutku ,tako da sam sve to uspjela vidjet,kad se okrenuo,prvo što je htio napravit,bilo je da obriše poruku.Bože kako je ovo teško pisat,hladno mi je,boli me,ljudi moji zar se psihička bol stavrno može fizički osjetit.Ima jedan predio iznad želuca koji se zove žličica,čini mi se da su sve vatre svijta skupile tu.i da plešu neki luđački ples,ruke ne mogu obrisat koliko su znojne i hladne...
Razgovor je potrajao oko dva sata,mislim da je ostalo osoblje uživalo,nije bila baš predstava za javnost,no ,zidovi su tanki,ljudi znatiželjni,a ovnovi baš nisu poznati po taktiziranju i suzdržljivosti.Bura u čaši vode,rezultat NULA .Niti jedan suvisao odgovor,sve se svelo na to,da ja ništa ne razumijem,i da AKO ON OVOG VIKENDA NE ODE DO NJE ONA ĆE SVEMU NAPRAVIT KRAJ........
Nisam ni ja bila za neku pohvalu,pokušala sam ljepo,mirno,apelerajući na razum.Ostani ovaj vikend doma ,sjedimo rješimo našu situaciju ,i nakon toga si slobodan,Nije išlo,vikala sam -rezultat što će reći suradnici.Pozivala sam ga na savjest,djeca su u subotu na ručku,čak i novi članovi obitelji,što da im kažem-rezultat,suze,muk ,molbe .Isuse s kim ja živim trideset godina,ne mogu vjerovat(samo ona,i on jadni zaljubljeni,neshvaćeni i beskrajno nesretni).Nakon dva sata sam odustala,digla se i rekla da mi ne ostavlja izlaz,te da ću je nazvat i porazgovarat s njom(sad sam prijetila)...Izašla sam,on je ostao na vratima,plačući i CVILEĆI molim te nemoj.Kako sam prolazila,vrata su se zatvarala,pozdrava ni otkud,jadan T....kako je mogao s ovom živjet........
Izašla sam iz zgrade i krenula ,tražeći pogodnu govornicu,nisam to htjela obavit gsm-om .A onda zvuk zvona(gsm),on,izvoli-pobijedila si ,dolazim doma.POBJEDA-ako se čovjek ovako osjeća nakon pobjede,ne želim više nikad ni u čemu pobijediti.Mrzila sam i sebe i njega i cijeli svijet,sve je bilo tako crno prljavo i beskrajno bolno....smisao većine stvari je nestajao ,iskrivljavao se,oko mene se počeo stvarat vrtlog,svih tih crnih misli slutnji,vrtnja je bila sve jača, svijetlo sve tamnije,koliko sam tako hodala,na znam,a onda sam se nekim čudom našla na skroz drugom dijelu grada i na jednoj klupi ugledala mladu majku(prijateljicu moje kćeri)i....svjetlo je počelo jačat,vrtnja usporavat,stvari su počele dolazit na svoje mjesto,vratila sam se..
Došla sam na posao,cjelo jutro sam potrošila ,a obaveze stoje,na tel.displeju preko dvadeset poziva...super.Bila sam gotova tek oko deset naveče , u snu muk (maca papala jezik,oči otečene crvene,faca ,smak svijeta........laku noć.Opet ništa...
Subota muk,do podna u ured ,ručak,oko tri djeca odlaze,stojim na vratima i mašem,okrenem se on stoji na stepenicama,putna torba u ruci....ja idem ,vidimo se u ponedeljak.Ako odeš nemoj se vraćat na ovu adresu (izletilo mi je bez razmišljanaj)muk........

tja, a što si i ti zapela za taj vikend ak je već on tak opsjednut, sredite tehnikalije danas? Ili bar počnite...