nebo..
Gledajući te sitne kapi kako silaze sa nama,tako velikog i nepoznatog prostranstva..dali se ljudi ikad zapitaju koliko puta pogledaju prema njemu..prema nebu.
Plavo,sivo..obojano dugom ili prepunom sivih oblaka..sa svijetlećom žutom kuglom ili sa romantičnim mjesecom..nebo prepuno zvijezda koje nam daju nadu za neki bolji dan..
Poželim biti ptica,ploviti tim nebeskim prostranstvima,letjeti kroz bijele oblake i gledati s visoka ta sitna bića koja uvijek nekamo jure..
Dali se ljudi ikada zapitaju kao nebo može biti tako kristalno jasno,plavo i čisto,tako nevino..a u nekom drugom trenu sivo,gotovo crno..prepuno teških,kišnih oblaka..
Nebo..to veliko plavetnilo,veće i od mog omiljenog mora..promatrajući ga noću,njega i njegove dijamante..sitne i sjajne..jednostavno mu poželim pripadati.Sjediti na oblaku i ploviti prostranstvima poput kakvog anđela..
24.10.2005. u 17:06 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara