Dnevnik jedne plavuše

Izrazi lica ljudi u prolazu i nihove misli,slučajni osmijesi i zabrinuti pogledi..zamišljeni,odlutali negdje daleko..
Dali su uopće svijesni da koračaju gradom misleći na neke daleke stvari..dali zamijećuju ženu s djetetom što je upravo prošla pored njih ili onaj par koji stoji pred izlogom razmijenjujući poljupce dok ona kradomice gleda kako lijepo izgledaju..
Zaokupljeni svojim mislima ni neznaju da život pored njih juri..i tako odsutni ne stignu uživat u onim lijepim trenucima..
Hladan čovjek se vratio u moje misli,i ja koračam gradom poput neke sjene,a moji koraci odzvanjaju u daljini..misli pripadaju njemu..i sve ono što je moje.Ne vladam više svojim razumom,svojim osijećajima..ja nemam više ništa jer sve je moje njegovo.
Misli ljudi u prolazu lete svugdje oko nas dok ih vjetar,zajedno sa jesenjim lišćem nosi uokolo..misli koje nestaju sa snom i dolaze sa zorom..
  moje misli...