timeo danaos et dona ferentis

Nekako sve mi je tuzno...
tmurno je i padaju kise
u mislima sve nesto ruzno
prohladno... vijetar dise
kao dosada razvuceni tijek..
onoga sto tek treba da bude
usamljenost ne pronalazi lijek..
cudne niti sudbine mi sude
maleni osvrt na sretne dane..
kao da jaca tugu u meni..
krvari srce iz stare rane..
dusa se skriva duboko u sjeni
uzalud rijeci..ljepota snova
sve je to postojanje u istant prahu
al jos jedino nada.. staroga kova..
drzi me, ne popusta da zivim u strahu
da valjda ce i meni zasjati sunce..
i istjerati dusu iz vlazne sjene..
mozda ce i rana na srcu da zaraste...
jednom mozda...i mene krene...
                                         .............Franjo

Pjesma je više no dobra, vjeruj i tebe će da krene :)

jednom valjda bude..nadam se..Lijep pozdrav Zen...)