put i povratak

pa se pitam, koliko to s kim jeste ili bar ste bivali u zivotu, ima veze sa
a) spontanoscu, situacijom u kojoj ste upoznali i sreli osobu, osjecajem tjelesne privlacnosti
b) time koliko ga/ju poznajete, i koliko ste slicnih stavova, pa vam je ugodno razmjenjivati ih, ili
c) nekom svjesnom odlukom o zajednickim, hm, planovima...
meni je naime vazno ono prvo dvoje. a ovo zadnje je meni dosad se uglavnom podrazumijevalo, tocnije, obicno bih volio imati taj tip osjecaja u kojem druga i ja smo si nekako dobri i zaljubljeni i sve, a pri tome sam dakako uvijek pred drugima skrivao to koliko zapravo trajno nesto zelim... onak' krenes pa mislis - vidjet cemo. a nakraju uvijek ispadnes onaj koji bi ne prestajao. koliko god na pocetku tvrdio da si tu samo toliko koliko 'nam pashe'...
e i jos nesto mi je sad palo na pamet: na iskri lako covjek bude drugo nego sto jest bash u stvarnome, onda tiu dodjes, malo se jadas, pa malo pjevash, pa tako, a u zivotu, eh, ima i drugih stvari sto jesi... osim toga, kad sam stizao tu nisam se nist brinuo, ono tipa, kao neka jadikovalacka terapija i to... mada, jucer je pervan nesto pricao na TVu, ajme kako je dobro mi sjelo bas tih 10s koje sam cuo u prolazu (i tko veli da nema slucaja!), veli kako je danas fora se razlikovati. ali samo zato da se bude primijecen, ne zbog postignuca nekog. i tako rece, ako hodas sa sjekirom u ledjima, onda ce te isto primijetiti, ali za nauciti klavir treba truda... no da, dakle, pitanje je sto te (me) ispunjava. biti primijecen, vise nego nesto postici.? i zapravo je onda dobro kad se u nekom trenutku onda to uveseljavanje drugih (po kojem dobivam osjecaj vrijednosti), iscrpi i valja se odrec kojeceg kako bi mogao opet. e da, to su cesto neki moji kruzi. i zapravo samo ispada razlika u tome koliko mozes jednoj osobi veselja pruzat, a koliko raznima, i koliko te koja od tih situacija ispunjava, pa u njoj onda mozes pronaci neko trajno zadovoljstvo. i ispunjenje tih nekih planova svojih.
 

i zadovoljna si s tim? ja zapravo se tom spontanoscu jako rijetko samom rukovodim....

spontanoscu, srcem... istina, ponekad jako boli, ali drugacije ne mogu...