pustiše me Rijeke

Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudjevam.
Kad ostajem sama među svima
Njegova je ruka na leđima mojim,
On me pod svoju zaštitu prima
Ničeg na svijetu ja se ne bojim.
Gledala sam kako svijet odnosi plima,
Još sad ko da sama nad životom stojim
Al on za mene uvijek ljubavi ima
I prizove me bijelim ovcama svojim.
U stado me svoje uvijek prihvaća
I nikad mi leđa ne okrene,
Sve moje grijehe oprašta i shvaća.
Kad jutrom rosom budi svoje ovce snene
Izbriše vjetrom i moje tragove plaća
I skida tvoj okov zauvijek s mene.
U suton utonemo ja i moja bijela braća
U san u naručju njegove tople sjene.
Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudjevam.

i zla se ne bojim jer on je sa mnom

jako lijepo