A poslije tuluma?
Najradije bi se bila pokrila dekom po glavi,a mobitel sakrila pod jastuk da ne tuli više tako luđački..ustala sam iz kreveta pazeći da ne stanem na lijevu nogu i ljeno se dovukla do kupaone.Čisto me bilo strah što bih mogla vidjet ako dignem pogled..podočnjaci su bili očiti,kapilare u očima ispucane..sve u svemu i ne baš tako lijepa slika.Na brzinu sam se umila,stavila malo pudera i donekle,barem s te vidljive strane,došla k sebi.Mislim..što mogu ni očekivat nakon pola sata sna.Bacila sam pogled na Kikicu koja je još drijemala i pomislila da taj pasji život uopće nije tako loš.Zgrabila sam kacigu i izjurila iz stana.
Pogled na nebesko plavetnilo danas obećava,a moj pogled se na tren zustavio na onu zlatnožutu krošnju u mom dvorištu,na kojoj je ostalo tek nekoliko listova koji se još uvijek jedva drže za ogoljele grane.
I dok sam mamurna jurila praznim gradom,želeći što prije doć na posao da popijem tu tako željenu kavu..onako..jaku,misli se vratiše na sinoćnji tulum.Uf..zadnje čega se sjećam je moj silazak sa stola,razbijanje čaša i izlazak kroz prozor..Milica je vjerojatno pola večeri provela nad školjkom i u horizontali a Ana i Ksenija su se izmjenjivale u nadgledanju,Zeko je pokušavao kao i uvijek zbarit Leu..bilo je svega i svih svugdje..Marko je stajao sa strane i pratio svaki moj pokret..svako toliko bi mu prišla da mi pridrži čašu ili da natoči nešto novo..nakon jegera,votke,stocka..vina i na kraju mi se u ruci našla dobra stara žuja.
Zagrlio me i jubnuo u obraz...nasmijala sam se -ja pijem da zaboravim
Na tren sam poželjela da je to netko drugi..netko me povukao za ruku i ja sam ga potjerala iz svojih misli..i kao da me nešto presjeklo,zamotala sam se u svoj šal,koji je kupljen s namjerom da me grije u Zagrebačkim hladnim noćima,pozdravila ekipu i krenula.Zapravo nisam ih ni trebala pozdravit jer su svi bili u nekom svom filmu.Marko je uzeo ključeve od auta i kategorički odbio i svaku moju namjeru da odem doma na moje dve teturajuće noge..brzo je shvatio da se ne isplati sa "rogatim bost" uz obećanje da ću mu se javit čim dođem..
I tako se plavuša uputila doma u svitanje dana..malo sam pjevala,malo gledala more..a lišće mi se saplitalo o noge..sve sam si pomišljala..a da malo sjednem i odmorim..pa da tu i ostanem??Trebalo mi je čitavih pola sata da se dokoturam do doma..sjela sam na zid ispred kuće i nazvala Marka..samo mi je rekao da dotični ni nezna što je izgubio..kad me nikad nije ni imao.Zaželjela sam mu dobro jutro i zavukla se u krevet..na pola sata.
29.10.2005. u 9:49 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar