izlijev

nalazim se u otrcanoj obiteljskoj kući. moje oči su razbacane na sve strane svijeta, jezikom mazim svoju kožu, napuhnuta mi muda i vadim citate iz egipatske knjige mrtvih. nemam pojma što je bilo jučer, što je danas, niti što će biti sutra. a ipak, pred mojim unutrašnjim okom se rastvara cijeli svemir kao na dlanu. kada se ne nalazim na krovu stojeći na jednoj nozi i pokušavajući pričati s mojim pernatim frendovima, zavirujem, diskretno poput opako plaćene gejše, iza zastora ovog svijeta podbuhlih očiju. osim što tamo ima nekoliko inozemnih kurvi što lebde oko kartaškog stola, jednog grobara sa zubima vampira i osmijehom profesionalnog klauna, dva-tri napušena punkera igrajući se superjunacima, u dubini perspektive je rastvorena pička afrodite, ili here, možda i marylin, i sluz što curi iz nje poput nijagarinih slapova slijeva se po svim izgrađenim sistemima, natapa bagdadske džamije i minarete, lijepi stranice knjiga u oxfordskoj biblioteki, nemilosrdno potapa stroge nadzornike u internatima, odnosi skupocjene stvarčice proizašle iz usta rasklimane megamašine. neka  nas ne čudi što je lijepota isto što i grozota, najvažnije je da je naš veš opran. gradske službe moraju neprestano čistiti govna, nema tu mjesta za ovna, ništa nije sigurno od udbe, franc ferdinand je bio djevac, hitler također, a morrison je poletio iz kade direktno k huxleyju da pojede još koji trip. i tako, gledajući sve ovo i još mnogo toga više, u budističkom spokoju sjedim na hrpi gnoja u armaniju, praćkom gađam geodete, i srčem kavu sa srebrne tacne. ja sam apsolutni rob svojih strasti, međutim, mojoj slobodi nema kraja. ništa nije lijepo kao sviježa pička i fina čipka u rođendanskoj torti, oko koje se ljudi trzaju na dobri stari jazz iz vremena opće teorije relativnosti i pariške poplave kreativnog ludila. nemojmo zaboraviti niti masne naslage na špeku, a bogu informatike digitalusu odajmo počast virtualnim kucanjem čaša. ako itko misli da je fina guza isto što i kula od karata, neka proba dobru guzu. to su misli jednog tipičnog alkemičara, zaokupljen mandalama i ženskim sandalama. tako, misli me odvode u hiperborejsko zlatno podneblje, a nos na nedjeljni ručak. živio satir. ahoj mornari, dižite sidro: za večeru se sprema moby dick!