O jednom tajnom osjećaju ne mogu, pa ću općenito
Ne možemo ih uvijek razumjeti a često nas i iznenade. Znaju biti i neugodni, dođu kad ih ni ne želimo a kamoli očekujemo, zapljusnu nas koliko su istiniti u svojoj nježnosti, i koliko su protivni svemu što znamo. Lome nas kad smo kruti, kad im se ne damo.
Skrivamo ih, pričamo u povjerenju prijatelju beskrajne priče o tome kako su nas i kad su nas, zamisli, snašli. Neplanirano, nenadano. Što se to s nama događa ne znamo, ali sjećat ćemo se dugo trenutka kojeg je osjećaj obojao. I jedino on oboji purpurno crvenim i sutonsko plavim niti što nas vezuju. Samo on. Reže glave, spaja duše. Van pameti, van nauma. Živi svojom dušom i van naših moći, a tako jako u nama. Osjećaj.
31.10.2005. u 0:48 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
sama u kući. novoga? Ništa nova, sve je već viđeno:))
Autor: Isolina | 31.10.2005. u 0:45 | opcije
Često smo spremni da ih se odreknemo a onda-shvatamo da ne možemo bez njih...
Autor: neidentifikovana | 31.10.2005. u 0:45 | opcije
kako se čuvati osjećaja?..na iskrici uvijek postoji druga prilika
Autor: Isolina | 31.10.2005. u 1:21 | opcije
Uzgajati u svom srcu samo pozitivne osjećaje... i onda uživati u njima. Lina, želim ti puno pozitivnih osjećaja :)
Autor: istima | 31.10.2005. u 7:37 | opcije
A zakaj ti Isolina uvijek napišeš neki blog baš kad mene nema? :)) ...pozdrav ;)
Autor: TeeJay | 31.10.2005. u 16:35 | opcije