timeo danaos et dona ferentis

 

Na palubi prekooceanskog broda u kasan suton
stajala je sama bez igdje ikoga.......
dali je promatrala objesle galebove...
ili je uzivala u spustanju nebeske zavjese
mozda je mastala o princu plavom....
neznam.......
Jedino znam da su nam se pogledi sreli
za ruke smo se uzeli
te dva puta smo vrata kabine zakljucali
kada razmislim o tome.......
Te noci po prvi puta u mom zivotu vrijeme je pobjeglo...
ni ime joj ne saznah
sjecam se jedino suze koja joj niz obraz potece na rastanku...
i rijeci...................
U sljedecoj luci zarucnik me ceka.
 
                           Franjo..........