Take Me As I Am

 
Ponekad prođu dani i dani da se ne sjetim,
a onda odjednom iznenada,
uhvatim se jutrom
kako ti ljubim rastvorene dlanove.
Dok budi se dan,
zajašem na šareni oblak iznad grada
i povedem te sa sobom na
okupljanje zvijezda pred samo svitanje.
Ponekad udahnem miris kiše
ispod starog kestena,
dodirnem njegove šestoprste listove.
Bez riječi se pozdravimo i krenem dalje.
Ne nestaje, samo drugačijom biva....
tvoja ljubav za mene.
Bilo bi sebično oteti baš sve dane u godini,
sve božiće, rođendane.
Bilo bi bogohulno naspram drugih zarobiti takvu sreću.
Treba je pustiti među ljude.
Zvone arkadama moji koraci,
neka specifična muzika
Vraća me među moje male ludosti,
moje tajne,
neprospavane budnosti.
Krpam.
Krpež kuću drži, Ljubavi moja.
 
...svi mojim dragima koji danas i u sve dane mog života, nisu samnom...ali ja ih nosim u srcu jednako kako i oni mene negdje, nekako .... noš uvijek... nose.....ćutim...to.

eh .......

Hm... nježno kao i uvijek! To je ono nešto što sam već negdje vidio, al nisam baš dobro razumio :)... :-*

Tee....ali sad razumiješ zar ne? pozdrav ti... urica, tebi također:))

Valjda sad razumijem... da :)... al' prokomentirat ćemo i o tom ono jednom kad već budemo :))

Sjećanja nas uvijek prate. :)

nježno tiho za vječnost u srcima ...

o da Zen, sjećanja koja nosimo u srcu nakon nekog vremena postaju dio nas....i to je lijepo...:)))

tako je sea....sasvim:)

pozdrav ti dax....:))