Srce, oči, tama & mjesec

Sume disu.
Pulsira spokojno Ardina zila kucavica.
Majka drijema, nesvjesna da u betonskim leglima novi Kerberi se kote;
Krvi zedni, Smrti gladni.
Visoko u planinama za dalekim obalama morskimS
tasaju vjecna djeca;
Nasmijani Lujzijanci sa sjajem u ocima.
Bezimeni, zasad sretni.


Srebrni cilik njihovog smijeha drazi zvijeri; vec lance pregrizle su.

Tempus fugit - lekcije iz proslosti olako u zaborav padaju
I novi valovi Tmine na vrata udaraju, sunce zatiru.
U noci placa, u noci bez nade, mjeseca i zvijezda... sto li to plamti?
...To je zadnji bastion ljudskosti, ponosna djecja srca mjesto bajuneta zataknuta
Svoju iskrenost sagorijevaju.
... Nema sumnje, pobjedjuju. Suze u njihovim ocima to potvrdjuju.
Ubivsi i sami bivaju ubijeni.
Utihnula je pjesma.
Nestalo je smijeha.
Ali nova zora za ljude se radja.