Dnevnik jedne plavuše

Kad nekoga pustite u svoje srce to je najveće bogatstvo koje život pruža....
Prožima me neka čudna hladnoća,ona koja se zavuče duboko u kosti i još dublje u srce..imam feeling da me hvata neki opasan bed..vani kiša,bljutavo vrijeme a u meni sva neka sjeta i tuga.Kut usana lagano podrhtava a oke plave pune su suza..Zadnjih dana to sam sve uspješno zgazila ne želeći misliti na svoje osijećaje i tjeskobu..Ali Bog mi nameće naka svoja pravila i neda mi da spavam i da se budim u miru..kao da mi netko sa nekakvim štapom kopa po srcu i neda mi da zaboravim i da ne mislim..eh,kad bi barem mogla..nego,odjednom svi ti osijećaji,zadnjih dana tako dobro skriveni,izviru na površinu..
Neznam ni šta da mislim,ni šta da pišem..samo želim da ta hladnoća ode,želim malo sunce,malo manje osijećaja..želim imati hladno srce,ne osijećati ništa..ne želim imati tako tople oke i nježan dodir..
I zaista??Zar mi treba to najveće bogatstvo puštanja nekog u svoje srce..kad razmislim..bogati ljudi su uglavnom nesretni.Sad mi je sve jasno............................................................

...hebeno...imam neki sličan feeling...

ma kurton.. ne pustam nikoga unutra vise.. :D vauu

kiša uvijek baca u depru....:((

ma koja kischa.. singing on the rain.. lal laa.. :P vauu

ne znam što su to osjećaji, ali definitivno, bez kišobrana niti na plažu ne idem!!!