Gdje ste pjesnici ?
Tajnica mi odlazi u mirovinu i molila bi pjesničke duše sa iskrice ( jer ja nisam pjesnička duša )za nekoliko lijepih stihova koje bi citirala na proslavi koju organiziram povodom njenog odlaska u mirovinu. Ujedno sa vašim dopuštenjem, ja bi navela da su to stihovi jednog člana sa iskrice ( navela i nick ) a ne moji.
Hvala !
10.11.2005. u 15:37 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
radje joj kupi knjigu poezije i nesto iz nje odaberi
Autor: SecretEmotions | 10.11.2005. u 15:35 | opcije
bila si nam papir i slovo
bila si nam teška ko olovo
Sad ćeš biti ko pero
jel te dobri diša stero
Autor: ljencina | 10.11.2005. u 15:44 | opcije
hvala, ali ja bi svejedno radije da je to član sa iskrice jer uvijek joj pričam kako su dobri pjesnici ovdje.
Autor: bjondazg | 10.11.2005. u 15:45 | opcije
pa to sam ja napisao
Autor: ljencina | 10.11.2005. u 15:46 | opcije
je ljenčina bila je i još je teška (kg ) ali uvijek dobre volje
Autor: bjondazg | 10.11.2005. u 15:47 | opcije
ono sam ja odgovorila secretu
Autor: bjondazg | 10.11.2005. u 15:48 | opcije
lijepa naša Anđelina ,ode naša violina
Teško nama svima
kad nam dođe Merima
Autor: ljencina | 10.11.2005. u 15:53 | opcije
ovo mi nije trebalo :)))
Autor: ljencina | 10.11.2005. u 15:54 | opcije
ljenčino iskreno se ti zahvaljujem i samo tako nastavi
Autor: bjondazg | 10.11.2005. u 15:57 | opcije
Di ćeš Anko, di ćeš srećo mila, da te ne bje kave ne bih pila, da te ne bje ko bi mi skeniro, lažu da te Pero kraj servera diro. Di ćeš Anko, sad će krenut hajka, kog da sad tu stavim, jadna li mi majka?
Autor: pike_TS | 10.11.2005. u 17:14 | opcije
OPROSTI
Oprosti.
Sve se vidi u tvojim očima
Čitava duša
Otvorila se kao more
Tama
Svjetlost
Oluja
Sunce
U jednom treptaju
Osjećam da drhtiš
Sakrivaš strah kao ptica
Zimi
Usred šume
Bez svojeg gnijezda
Oko nas je bolna šutnja
Kao nož u srce zabodena
Otvara rane
Zbog kojih smo svoje slutnje,naša bježanja
Pretvorili u ulje i vodu
Koji nikada neidu zajedno
Oprosti.
Na premalo riječi
Koje sam poklanjao našim pogledima
Na predugom stajanju
Na početnoj stanici izazova
Bojao sam se
Da ulazimo u pogrešan vlak
Dugo sam prkosio snagom ljubavi
Vjetrovima i olujama
Što su lomili razapeta jedra
U našoj luci za dvoje
Oprosti.
Ja znam što znači biti sam
Zbog toga sam gradio brod za dvoje
Oprosti.
Vidio sam
Ne jednom
Iskru u tvome oku
Ali
Svejedno
Nisam vjerovao ljepoti njenog sjaj
Kao da si se razbacivala novogodišnjim konfetama
Po glavama slučajnih prolaznika
Bilo je dovoljno samo da me dodirneš
I progovoriš moje ime
Umjesto tvog osmjeha
Ugledah bore žene-djeteta
Umoran kao stari pas
Sve češće sjedim
Pred zatvorenim vratima tvog srca
A zvižduka više nema
Oprosti.
Trebao sam postati tvoja najveća livada
Raznobojnog cvijeća i mirisa
A ti si
Kao zalutali leptir
Obletavala tuđe brežuljke,vrtove
Sladila se nektarom sa njihovih cvjetova
Sve dok traje dan
A noću tražila moju livadu
Izgubljeni cvijet u gustoj tami šume
Noći što me pokriva svojom hladnoćom
Oprosti.
Gdje su te večeri
Sa zalaskom sunca
Sa potočićem što žubori kraj nas
Sa upaljenim svijećama na stolu za dvoje?
Vrijeme kao da je stalo ispred crne rupe.
Koje ironije i trpkog osmjeha
U kutu tvojih usana
Kada sam kao zvijezda repatica
Nestao u mraku praznine
Putujući brzinom ljubavi što se gasi
Sa tvojim imenom na usnama.
Oprosti.
Trebala si biti vječno svjetlo
Pred vratima plavog beskraja
Gore visoko među zvijezdama.
Oprosti.
Tisuću puta,oprosti
Što nemam tri života
Niti sam zlatna ribica
Da bih ispunio sve tvoje snove,
Ući u njih ne želim
Jer me podsjećaju na tuđe okvire
I kao da je sve namješteno
I ništa nesmijem dirati
.
Oprosti.
Pretvorila si me u golu hrapavu stijenu
Ovjenčanu tutnjavom morskih valova
Na rubu dodira sa svijetom dubina
Sa mojim zdecom života
U kojem nestaju sva moja pitanja
Zašto sve to,zašto baš-TI?
Spasi barem sebe
Kada se jednom nagneš
Nad neki drugi zdenac ljubavi
Sini masku
Da ne ugledaš-još jednom
Samoću žene-djeteta
U zrcalu moga srca.
Autor: PlaviPauk | 19.11.2005. u 11:10 | opcije