Povodanj dobrog zla

'The Superior Person
learns flexibility
from the mistakes
he has made,
and grows strong
from the obstacles
he has overcome,
pressing on
to show others the Way.'

I Ching, hexagram 29


Probudio sam je.

Nenamjerno.

Ali bezobzirno.

Riječju. Prošaptanom tisućama kilometara daleko od Nje. Riječju procijeđenom kroz okrhnute porculanske navlake. Riječju bez zvuka. Niskom. Rascijepljenom bolom poput lošega šava na ovratniku. Okrvavljenom iracionalnom iluzijom u koju sam smjestio svu svoju bijedu trenutka. Riječju čija se negacija, uporno ponavljana, odbila od stratosfere i pronašla je zaspalu, usnulu u svijetu u kojemu još možda jedino postoji.

Riječ ju je zatekla obnaženu i besramno joj pogledala u oči. Bez treptaja. Bez pitanja. Bez i jednog titraja. Riječ šutnje. Riječ koja razumije. Riječ koja prihvaća. Riječ koja ne uvjetuje. Riječ koja ne optužuje. Riječ neizgovoriva poput hermetike tajnih imena. Riječ koja sprječava osipanje Svemira. Riječ početka. Riječ koja jednostavno, samo postoji. U kavezu moga prsnoga koša.

Savršeno...(tko li te tako ubio...)

:o