iza sedam gora i sedam mora...

bila je napeta kad je ušla u auto, ugasila radio. čak ju ni vožnja nije smirivala ili okupirala pažnju. vozila je brzo, puno brže nego inače, bez razmišljanja, automatski. u normalnom stanju nije se znala tako izolirati od okolnog svijeta i prepustiti memoriji mišića da kontroliraju situaciju. on ju je s lakoćom pratio u svom autu i to joj je još povećavalo osjećaj nesigurnosti. kao lovina bježeći pred lovcem. bilo joj je drago što nisu u istom autu. u takvom stanju nije bila sposobna podnijeti druge ljude.

istu napetu nervozu osjećala je stojeći sama, u polupraznoj hotelskoj sobi sa čašom u ruci. tišina, miris plastike i loše svjetlo koje čini da sve izgleda staro i jeftino. gotovo cijelu večer nisu progovorili niti riječ. osim par formalnosti kod uzimanja sobe. čim su ušli on je nestao u kupaonici, a ona si je natočila piće nadajući se da će joj od alkohola prestati lupati srce i da će doći do daha. u mini baru nije bilo leda. tko zna što sad radi u kupaonici, pomisli.

nije pripadala tu, a pogotovo ne sada.

prišao joj je s leđa. nije se okrenula. lagano joj je prstima dotaknuo rame, pomaknuo bretelu majice klizeći niz ruku i prihvatio nadlanicu svojim dlanom. uzeo joj čašu iz ruke i odložio na komodu. ona je samo mirno disala, gledala ispred sebe kroz prozor bez zavjesa u neku jednoličnu gradsku panoramu punu treperavih svjetala na monotonoj crnoj pozadini, ne pokušavajući zamisliti što slijedi. duboko udahne, zadrži dah i misli joj stanu.

izdahne.

jedva ju dotičući, počeo joj je ljubiti vrat, pa ramena, pa natrag uz vrat iza uha. ruke su mu krenule s ramena, niz grudi, preko struka, do bokova. otkopčao joj je gumb od trperica. osjetila je svaki trzaj dok je otvarač zapinjao po zupcima na šlicu. hlače su ostale stajati, onako raskopčane. uzeo joj je ruke u svoje i s isprepletenim prstima milovao ju od dna trbuha. polako i mirno, ispod majice. prema grudima.

prelazeći lagano preko bradavica, nije bila sigurna čiji će ju prst ili ruka slijedeća dodirnuti. njezina ili njegova. uzeo je rub majice i počeo ju svlačiti, očešavši ga namjerno preko vrhova njezinih grudi, preko glave. poslušno je digla ruke, a onda je stao. ostavio joj tijelo golo, s majicom preko lica. ruke su joj ostale gore, samo je polakticama obuhvatila glavu i zabacila ju natrag.

na trenutak, dva sve je stalo.

shvatila je da je ispred nje tek kad ju je poljubio između grudi, pa ponovo malo niže. pupak. pa još niže. poljupcima se spuštao preko pregiba noge, niz bedro, do koljena. poljubac usnama razlikovao se od jezika po hladnom potezu koji je izazivala slinom navlažena koža. lagano joj razmaknuvši noge ljubio joj je unutršnju stranu koljena, toplo, pa drugog, hladno. pa uz unutrašnju stranu bedra. polako, poljubac po poljubac, toplo i hladno.

i onda ju je ugrizao, čvrsto. klecnula su joj koljena.

onako polusvučenu, sa majicom preko glave i hlačama oko gležnjeva podigao ju je i položio na rub kreveta. jednom rukom joj podignuo obje noge, a drugom skinuo tenisice, hlače, pa sokne.
hladni, grubi prekrivač kreveta uz gola leđa vratio joj je misli na sve što se dogodilo u toku dana. neočekivan i zbunjujući susret s njim na tramvajskoj stanici, dogovor za sastanak navečer kojeg je kanila otkazati i prije nego je pristala na njega, pa nemir i gotovo ljutnja kroz ostatak dana do večeri. šetnja gradom, bez riječi, bez ikakve bliskosti. kako je ipak dospjela ovdije?

ponovo su počeli poljupci. po ristu, gležnjevima, listovima skupljenih nogu, pregibu ispod koljena. strgnula je majicu s lica jer nije više mogla disati. napetosti je nestalo, sad je bila potpuno sabrana, izvan stvarnosti. kakofonija misli i osjećaja, nemirni vrtlog od prije par minuta zamjenila je totalna tišina u glavi. mir tijela koje uživa.

od koljena, poljupci su se nastavili sve više. odmaknuo je tkaninu gaćica u stranu i polako ju rastvorio jezikom i zatitrao na vrhu.