STARCI SU PROLUPALI

Odlučih ovaj vikend provest u planinama.Cijeli se tjedan brusim za to,ali negdje u duši,ne da mi se,najrađe bih glavu zakopala pod jastuk,i spavala,dugo ,dugo .Ono moje ja koje je zaduženo za odnose s javnošću,odlučno je u tome da se vikend provede van kuće,kako i priliči VIKENDU,nema zatvaranja,nema tugovanja nad sobom ,zabranjene su crne misli,neka svi vide da je sve uredu,da ja to mogu............A mogu vraga crnog,ništa ne mogu,ništa ne želim,svih mrzim,sebe najviše.Jedan čas bih plakala,jedan vrištala,ali najradije bih spavalaaaaaaaaaa.Da mi se probudit,tamo negdje krajem siječnja,valjda će do onda ovo sranje biti gotovo,ma nije me čak ni previše briga ,kako će se završit,samo neka više završi........
No uspjela sam se pospremit i negdje oko deset ujutro krenut put Gorskog Kotara.Dan kao izmišljen za pješačenje,sunčan,bistar,topao.Pas je gurnuo njušku van kroz prozor i tako oduševljeno laje,da sam i ja polako počela mjenjat raspoloženje.Kad smo stigli pootvarala sam prozore na kući,jer je unutra bilo hladnije nego vani,naložila peć,da nam naveče bude ugodno i nas dvoje krenusmo........
Krenuli smo prečicom,i stotinjak metara od kuće stgli na visoravan s koje puca predivan pogled .............tisuću puta sam tako iz šume izbila na tu čistu visoravan i gotovo svaki puta ostanem bez daha od prizora ispred sebe.Kao da stojim na vrhu svijeta,ispod mene proteže se dolina topla od suhe trave i zraka sunca,odmah izaa pojas tamne šume veličanstvenih jela,pa opet red ravnica,pa red šume,i tako sve do Matić poljane,i Janjčarice u pozadini a iznad svega toga blistava od sunca, stoluje Bjelolasica .Legla sam u travu i na čas sklopila oči,sunce grije,tišina je potpuna,dojam da lebdim je savršen,morala sam otvorit oči da se uvjerim da sam još na zemlji
Krenula sam polako više šećuć,nego hodajuć prema Matić poljani,iza svake okuke druga slika,čas su to tople ravnice,čas šuma bukve u svim bojama jeseni od žute ,do plameno crvene,pa sve do one tople smeđe.Nadomak poljane naišli smo na balvane netom izvučene iz šume,na onom suncu mirisali su kao najljepši parfem,ispružila sam se pored njih na suncu i zatvorila oči.Opet onaj predivan osjećaj lebdenja kroz tišinu ,kroz toplinu prema granici zbilje gdje nestaju problemi,gdje nikad nije hladno ,gdje sve je moguće ,gdje su boje jarke,a mirisi opojni.........
Poslije par sati vratili smo se polako natrag.Kuća je bila topla od vatre ,a prozori još puni sunca,ugođaj za koji čovjek poželi da traje vječno.Čim se spustila noć spustila se i temperatura i to ispod nule,slika se potpuno promijenila,mraz je zabijelio ravnicu,iznad koje je mjesec sjajio,sve skupa je bilo toliko lijepo ali i nestvarno ,da sam se htjela uštipnut da provjerim svoju budnost.
Znajući kako će sutradan ujutro to izgledat,digla sam se odmah poslije sedam,toplo se obukla i povela psa u podužu šetnju.Izašli smo nekako skupa sa suncem.Ravnice posute mrazom su blještale na suncu,selo i šuma počeli su se budit,dim je polako izlazio i širio svoj prepoznatljiv miris,tu i tamo javio se neki pas,neki pjetao,krava.
Slika i dojam nestvarnosti se nastavljao,i punio midušu i srcu.Osjećala sam se tako dobro,tako spokojno,imala sam dojam da mi se ništa loše ne može dogodit,ni meni ni bilo kome drugom.Uz ovoliki mir i ljepotu ne može postojati zlo,laž,jad,bol.U tom jutarnjem blještavilu sve je to nestalo,i nastupio je jedan posvemašnji mir i zadovoljstvo .Moje su misli bile čiste,jasne,nakon dugo vremena jutros sam ponovo bila potpuno sigurna u sebe ,svoje sposobnosri,znala sam točno što želim i kako do toga doći.Moja je mjera bila puna ,mogla sam se slobodno vratiti u svoj svijet.
Cijelim putem do kuće nije me ostavljao taj osjećaj zadovoljstav,pa ja sam dobro,izvrsno čak,imam dvoje predivne djece odrasle,zdrava sam,nije tih trideset godina braka prošlo skroz uludo,i sad kad to okončam ,ostaju mi moja djeca,moj posao, moje zdravlje,pa to je više nego što mnogi imaju.........a ako bog da još je i lijepi broj godina predamnom.

čestitam na miru koji si donijela doma.... :))

bravo, kiki! :)

ups. bravo, rina!

mnogo bolje :))