u prolaznosti...
Slušam,
Otkucaje sata koji podsjećaju na tvoje korake.
Šutnja koja nedostaje i tvoja ruka koja počiva.
Slušam.
Okrećem stranice i ljubim ti dlan.
Sama sam,
I ti si sam.
Šutnja ne obriše nikad ostatke proživljenog,
ne zaustavi nikad nadolazeće bujice.
Toplina sunca,
Ona zna.
Ona je vječan izvor ljubavi.
14.11.2005. u 21:58 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Sunce neka nam obasjava svijet ljubavlju. :))))))) Što više sunca. :)))))
Autor: Zentren | 14.11.2005. u 21:56 | opcije
svakako Zen....mnogo sunca....:)))
Autor: julijeta | 14.11.2005. u 22:03 | opcije
E a ovod sunca ne fali ... Neka samo potraje ovako ... A kažu da koraci po kiši
ljepše zvuče ...
Autor: sea_bear | 14.11.2005. u 23:36 | opcije
Uz malo želje, truda i vježbe, sunce se može vidjet i kad je ovako oblačno :-*)
Autor: TeeJay | 14.11.2005. u 23:39 | opcije