Susret s Filipom
Ležao sam u krevetu i pušio cigaretu. Milijuni misli u glavi. Bio sam lud od svega. Onda sam ga čuo. Filip, moj anđeo čuvar. Pogledao sam lijevo. Sjedio je za stolom i pušio cigaretu. Progovorio je ispuhujući dim.
- Ne javljaš se.
- Nije baš ni da si ti navraćao u zadnje vrijeme.
- Morao sam te malo pustiti. Da si razbistriš um.
- Baš lijepo. Koji si anđeo čuvar? Povremeni? Gdje si bio kad sam plakao, kad mi je bilo teško, kad sam mislio da će mi srce puknut?
- Dragi moj prijatelju. Mogu te čuvati od automobilske nesreće, mogu paziti da ti nešto ne padne na glavu, mogu maknuti koru od banane da se ne posklizneš i padneš. To je moja domena. Ne mogu te čuvati od tebe. I patnja je dio života. Veći dio nego misliš. A ako misliš da će te pustiti... Neće nikad.
- Krasno, drago mi je da si navratio i donio lijepe vijesti.
- Ne drami. Bolje slušaj. Nismo dugo ništa napisali. Zadnje sam ti pričao kako sam Ga upoznao. Vrijeme je da ti ispričam novu priču. Kako sam otišao po prvoga. Bio sam jedini anđeo za vezu kojem je prvi zadatak bio dijete. Klinac od 6 godina. Slušaj...
(nastavit će se)
15.11.2005. u 17:54 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
I to čim prije :-)).
Autor: ZlicaOdOpaka | 15.11.2005. u 17:51 | opcije
slušaj...ne dozvoli da predugo čekamo :)
Autor: _myra_ | 15.11.2005. u 22:23 | opcije