Relativnost

zadnjih dana me muče razno razne pizdarije al kad god krenem staviti misli na papir naletim na prazninu,kao da uopče ne žele bit izrečene,kao da samo mene žele mučiti...
pomalo mi to ide na živce jer imam toliko pitanja a nikako da im pronađem odgovor. u krajnjem slučaju kad se i pojavi negdje u daljini uvijek netko uleti s nekakvom pričom i za čudo Božje obrača se meni...prvi momenat sam uvijek ljuta jer mi je pobjeglo ono o čemu sam razglabala već neko vrijeme(minute su kod mojih misli kao i sati),a onda kad već zaboravim na cijelu priču i uživam u društvo to društvo opet negdje izmigolji daleko od mene i onda krenem sve iz početka-dobro ovaj put bude lakše jer je veći dio priče razrađen al odgovor,e taj prokleti odgovor je tog momenta još dalje....
nemam pojma koja je poanta iz ovoga trebala bit izvučena al aj,možda da se povučem na pusti otok i izvučem odgovore...il mi tad nebi išlo od ruke jer bi falilo situacija koje bi dovodile do njih...
ma neznam ni sama....kao i uvijek idem iz tzv.početka pa šta bude,tko zna možda negdi i stignem