Take Me As I Am

 
Molila me : »Napiši mi pjesmu» i ja sam joj napisao... «More je plavo kao tvoje oči».
Pisao sam dugo. Nisam znao stati. Pisao sam: «Svod  je posut zvijezdama koje nose tvoje ime». Smijala se. Na istom  mjestu dva puta, napravio sam grešku. Nisam razdvojio slova. Poljubila me.
Molila me: »Nemoj da te čekam dugo»! I nije me čekala.
Napravio sam krug okolo grada, sjeo u autobus.
Cijelu noć sam brojao sate.  Rekla mi je: «Uvijek ću te voljeti «! Šutio sam.
Molila me: «Kad signeš 3x pozvoni  i ja ću sići».
Stajao sam dugo na vratima nepoznate zgrade i slušao. Kapi su padale po mojim ramenima. Ostade pjesma i trag u autoputu za nigdje.
Rekao sam : « Odlazim, učini mi uslugu... Nemoj me više nikad, ništa zamoliti».
Nasmijala se. Glasno.

A ja sam se osjećao jadno, i prevareno kao nikad prije, i bilo bi bolje da za nju te pjesme bilo nije. :)) Pjesma je tužna, ali mi se jako sviđa, pa sam je morao produžiti. Nadam se da se ne ljutiš. Ipak to je tvoj pjesma. :)))))

ma ne ljutim se... kako ću se ljutit ??... budi Bog s tobom :)))

Pozdrav vama :))

Odlazim još ove noći kao mjesečar u snu
Nećeš ni primjetiti da ja više nisam tu
Odlazim, zaustavi me, makar je od stakla nada
Zaljepljeni vrć ne vrijedi, on iz ruku lako pada......

Odlazim, nebo molim
Da ti kaže da te volim
Odlazim, srce plamti
Samo tvoje usne pamti....


U ljubavi baš k'o u vrtu, ima cvijeća ima drača
Al' u jesen kad sve prođe pustim vrtom bol koraća.....
Ne puštam ja lako suzu ni u patnji ni u sreći
Lažu, lažu da k'o melem ona svaku ranu lijeći