B
Nervozan i pomalo umoran, ali ipak zadovoljan, izlazim iz ureda. Gotova je šljaka. Hladno je za šetnju, a kući mi se ne ide…
Mehanički, ulazim u birc. A tamo sjedi B.
- Bok B.
- Bok T.
- Što ti radiš sam?
- …mrmlj….ae popij jednu samnom.
- Jesam li te ikad iznevjerio?
- Često.
- Da, ali nikad kad se radi o piću.
Sjedimo i neobavezno ćaskamo. B. je pijan još od jučer. Al to se ne vidi na njemu.
- Jutros me žena nije pustila u stan.
- A jebote, pa kak to?
- Rekla mi je kroz vrata da se vratim tamo odakle sam došao.
- A šta si ti na to?
- Pa…rekao sam joj da me ipak pusti unutra, jer da ko će sve to sad ponovo obilazit.
B. je inače pomalo lud tip. Jednom je zgodom bio prepun obaveza pa je išao od birtije do birtije, kod Ćoravog, pa kod Guze, pa amo-tamo….uglavnom sjetio se da mora po svog malca otić. Otišao je u vrtić, a portir mu je rekao da malog tamo nema. Te kako nema, te di mu je sin, te waaa waa, uglavnom kad se vratio kući, supruga mu je saopćila da njihov sin ide u drugi razred osnovne škole.
I tako. Smiješan je B u tom svom mamurluku. I smrdi kao kuga. Jer da su gaa zalili pivom sinoć u nekakvoj rupi gdje su performans izvodili Lepa Daša i Zoka Manijak. Neki fetiš folk izvođači s juga Srbije. A onda je B. odlučio malo uzet stvari u svoje ruke, pa je klizećim startom pomeo izvođače s bine i oteo im mikrofon. Što je auditorij spremno dočekao, te započeo sveopću kafansku tučnjavu uz ciku i veselje.
Ako ikad budem išao na Iskrica party, povest ću B.-a jebomepas.
18.11.2005. u 8:56 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar