Razmisljanje

Pa eto nekako je hladno, zar vam se ne cini. Bas sam se sjeao za racunalo i uhvatilo me sanjareje. Da znam sad sanjarim. Pa cu vam malo da i meni bude ljepse otskrinuti vratasca u moje snove i sanje. Evo proslo je vec vise od godine dana kad sam bio sa jednim bicem za koje nikad necu nista lose reci jer je bilo samnom i u tim trenucima bilo je tu pored mene uljepsavajuci mi zivot. I to znate koliko ravno cetri godine. Kad se ovako zamislim bio je to stvarno veliki i dugi vremenski preiod, pa djete vec debelo progovori ide u vrtic i da ne nabrajam dalje sto se moze za to vrijeme dogoditi, vjerujte mi puno toga. I jednog dana to je nestalo. Dobro moram priznati da nam nije islo bas najbolje ali dobro to je iza mene. Znam da vecina parova u braku i vezama zna se posvaditi i nervirati jedno drugo ali to je dio zivota i svega ostalog. Ja sam se sa svojom bivsom znao svaditi jer smo se razilazili u misljenjima i nije to bilo to pa smo se shvativsi to u miru razisli. Koji puta priznajem trazio sam greske ko je bio kriv za to ko je taj zbog kojeg je puklo i zasto je puklo zar nije bilo nacina znate ono slamka i te stvari. Ali znate sta sam shvatio da smo u tom trenutku oboje bili jako hrabri kad smo uvidjeli da to nije to i da je bolje prekinuti neke stvari dok nije kasno. Zamislite samo da smo imali djecu na sto bi to licilo, a meni osobno djete i djeca su vrlo bitna jer samo velika ljubav moze uroditi sa takvim ajde da se izrazim agronomski PLODOM. Jer uvijek kod toga djeca najvise pate a ona trebaju biti postedjena tih stvari trebaju zivjet i imati predivno djetinjsto jer kade jednog dana odu od svojih roditelja da mogu svojoj djeci pruziti isto, nije li to logicno. Zato smo ona i ja donjeli pravilnu odluku. Za sada toliko pisem ponovo vec mi oc suze od gledanja u ekran nastavak sljedi pozdrav.

Suosjećam...