Zapisi jednog razvratnika
Moje riječi ,nisu moja djela.Moja djela,su nedjela.Čovjeka se može suditi,i za ono što nije učinio,a mogao je.Zato što je zanemario moralnu,makar ne i stvarnu obavezu prema drugoj osobi,ili ideji.Jer zašto bi se nešto baš moralo?
Kakva je kazna za čovjeka,ženu ako zanemaruje samog ili samu sebe,i tko je taj koji bi mogao odrediti veličinu kazne?Stoga se u praksi pribjegava samokažnjavanju,pa i konačnom samouništenju.E ,upravo ti razlozi su motiv depresije,bojimo se činiti,pa makar i bilo što sasvim nevino,da nebudemo kažnjeni,ili izvrgnuti kritici javnosti.Nemogučnost činjenja,obrnuto je proporcionalna ukorijenjenom strahu od kazne za činjenje,ma što to značilo!
Zato što se bojimo,kažnjavamo sami sebe izolacijom od drugih "nepoznatih" ljudi,a bojimo se zato što se neznamo.
Mislim da u korjenu ljenosti leži ,patološki strah od kazne,neuspjeha,a ljenost nije samo ono što bi smo trebali,nego i ono što nebi trebali činiti.Makar,u životu ne postoje stvari koje se,smiju ili nesmiju,nego jednostavno one koje činimo!
I zato ,rakije amo ,jer u vodi utjehe nema!Ajd' C!
23.11.2005. u 18:54 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar