Dnevnik jedne plavuše

..ispričana dok se sunce stapalo s morem.Galebovi su letjeli sa stijene na stijenu a on je bio negdje daleko.U mislima i snovima.Na licu mu se naslućivala bol a jecaji gotovo kao da su bili nečujni.Toliko toga se nakupilo, a želja je vodila samo k jednom cilju.Prema kraju.
Poželio je zaspati,ne probuditi se i vječno sanjati.Nju,djevojku anđeoskog lica koju je silno volio.U njemu su se u istom trenu mješali ljubav i bol.Ti toliko silni osijećaji razdirali su svaki komadić njegove duše.On više nije postojao jer sve što je ikada bilo njegovo sada je pripadalo njoj.
Život je kao knjiga.Okrenuti stranicu i započeti s novim poglavljem ili je spaliti?Svaka nova stranica donosi neke nove ljubavi,sreću,radost,tugu i bol..naš život satkan je od sijećanja i nadanja .
Dali će si ikada više dopustiti zavoljeti nekoga kao nju?Dali će moći ljubiti neku drugu a sanjati njene usne?Suza mu kane niz obraz..bila je to posljednja suza za djevojku anđeoskog lica koju je silno volio..
Ostalo je sijećanje na jednu ljubav,dodire i poljupce...

Tvoje riječi su moj odgovor.
"..Život je kao knjiga.Okrenuti stranicu i započeti s novim poglavljem ili je spaliti?Svaka nova stranica donosi neke nove ljubavi,sreću,radost,tugu i bol..naš život satkan je od sijećanja i nadanja.."

...ovo me podsjeća na onu pjesmu A. Vitasovića gdje stih kaže....." svojoj kćeri tvoje ime da..."

joj siki..da mi tebe nema :)