KRAJ...06.09.1999.
Zaplakah nad tobom kao da mi je prvi puta, Možda kao nisam znala što tebi donosi sutra.Htjedoh krenut prema tebi al" su me zaustavili, poželjeh leći kraj tebe al" mi nisu dopustili.Htjedoh sve ja još milijun puta.Al što možeš Bože, sad sam ja samo putnik bez kaputa.Ja sam sada usamljena duša, lutam izgubljena, kao da sam skrenula s pravoga puta.Već mi kao sve beskonačno traje, upitah kuda?Gdje je mjesto izgubljenih duša?Ah, kao da je prvi puta.Nekad samo lutaš, gluh i slijep kao da se ne nazire kraj.Jednom kada stigneš, osvrni se, zaplači, mahni rukom.Duboko udahni i kreni dalje čuvajući sječanja.....Ah,što nam tek donosi sutra?! EMS
27.11.2005. u 16:26 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara