Dnevnik jedne plavuše

Dolazi iznenada i nenajavljeno.I vjerojatno ne postoji osoba koja na tren nije razmišljala o njoj.Namjernoj ili slučajnoj,nije ni bitno. Podsvjesno je uvijek uz nas.
Svakodnevno nam nekog otima..i tko bi mislio da kad sjedneš u auto..da je to odlazak na neki drugi svijet..
Dok se moja mama radovala mom dolasku na svijet i uživala u svojoj novoj trudničkoj haljini,stiskala ga je u naručju onako kako to majke znaju,radujući se što ću mu uskoro praviti društvo.Dva smijeha,četiri oka,puno briga,malo nevolja i mnogo radosti.Moji roditelji bili su ispunjeni srećom.
I odjednom..došla je,nenadano i iznenada..otela mi brata.Ta prokleta smrt.To malo biće krupnih očiju postao je anđeo i vjerujem da mi danas sjedi na desnom ramenu i čuva me.Bol koju i danas osijećam zbog gubitka osobe koju nisam ni poznavala je golema.Znam satima sjediti kraj njega i pričat mu.
Nedostaje mi...moj veliki brat.

smrt je uzasna bol za one koji ostaju zivi, kako je umrlima to na srecu nitko ne zna. ja znam kak je biti ziv, i to je bolno do beskraja kad me dragi duhovi promatraju sutke dok prolazim

i meni .........