iz dnevnika Kurta Cobaina dio 1

 
Ne čitaj moj dnevnik kad me ne bude.
 OK, sad ću raditi, kad se ujutro probudiš, pročitaj moj dnevnik. Prođi kroz moje stvari i procijeni me.
 
...AH NAŠE ZADNJE I KONAČNO IME JE NIRVANA                                 uuu, sablasno, mistično, sudbonosno
 
Krajem 1980-ih.
Ovo je podsvjesni primjer
jednog društva koje se sjebalo & ispušilo
prežvakavajući pohlepu kao vrijednost.
Podsvjesni u smislu da
ne postoje P-Rock kolaži
Michalea J foxa kako Guzi Brucea
Springsteena koji se prilijepio za dalekometni projektil.
Umjesto toga (imate) ukupni dojam da
ste puno i previše platili za
doista ništa poticajno
(možete reći da) već samo fotokopiju dizajn xxx izgleda profesionalno
(Sranje.) šala je na tvoj račun
onda
ubij se
Ma koliko se trudio ne možeš umaći
zaboravu.
magazin koji riga moć
bez adrese
bez urednika
bez reklama
 
Tako velika. Toliko podrške, baš svi to žele više od mene. Gotovo da osjećam kako to radim za njih, Tako su uzvišene težnje. beskraj ne postoji. matematika je zasnovana na 10. Numeričke varijacije su sinteza regresije, recimo ovako: povratni uzrok i učinak, komunikacijski, scenarij društvene međuigre sa situacijama xxx ljudima, muzikom, sportom ratom i regionalnom prihvaćanjem botaničkih & herbarijskih mogućnosti.
Bok, ne pamtim od Disleksije. Kad dođe zima infracrvena svjetlost simulirat će sunce. Hipnoterapeut držat će te za ruku i pomoći ti da se vratiš u krevet. Od depresiva & heroina postaješ živčan. Ako porazgovaraš s prijateljem, taj prijatelj će ti pokazati popis likeova koje si već iskušao. Prvih sedam godina mog života bile su fantastična, nevjerojatna, realistična i apsolutno zahvalna radost.
Biti pozitivan cijelo vrijeme znači ignorirati sve što je važno, sveto ili vrijedno. Biti negativan cijelo vrijeme znači biti ugrožen ridikuloznim stvarima i trenutačnim gubitkom ugleda.
Prenijeti mišljenje znači očiglednu potragu za dokazom o inteligenciji (na način) zlonamjernog korištenja nerazumljivih opisnih riječi u očajničkom pokušaju za iskrenom, a ipak retardiranom ekspresijom.
 
Taman prije nego zaspim i kad mi je stvarno dosadno... Ležim i neko vrijeme razmišljam dok ne padnem u poluhipnotičko stanje podsvijesti, neki to zovu sanjarenje, neki upravo jebeno tonuće. ali ja se osjećam kao da nisam tu i nema veze jer mi je zlo od toga da se uvaljujem u dosadne situacije i razgovore, svaki dan neka zbivanja iz humorističnih serija. Neki to zovu razmišljanjem ali kad sam u tom posebnom stanju uma zaboravim razmišljati i to postaje čisto promatranje. Primjećujem stvari vrlo senzitivno kao da se stvarno jako fokusiram, mogu vidjeti male prozirne mrlje na očnoj sluznici (ili konjunktivi). I mogu ih pratiti samo kad mi se oči pomiču nadolje. izgleda kao gledanje filma o amebama ili želatinoznom planktonu pod mikroskopom...

29.11.2005. u 19:26   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Trenutno nema niti jednog komentara

Dodaj komentar