Kad starci prolupaju -10 život poslije života
Kraj još jednog radnog dana .BIo je dug i naporan.Ujutro seminar u Opatiji,ubi bože,porezni propisi svake godine novi,objavljuju se sad na kraju godine ,važe od početka tekuće godine,gluposti ,nelogičnosti,neprovedivih,kontradiktornih
brrrrrrrrr,jeza.OKo petnast sati ,kraj,izađem van u namjeri da prošetam,a vani potop,nebo ,crno,ružno,valja se iz smjera Rijeke,kao nešto konačno ,neizbježno,fali samo Tom Cruise......hm..njega ne bi koše imati u blizini ni po ljepom vremenu (pusti snovi).Trebalo mi je skoro sat vremena do kuće,kraj radnog vremena,potop,rječke ceste,sve u isti dan katastrofa.No stigla sam,otključala ulazna vrata,pas je dotrčao,pusa je bila neizbježna,i vlažna,iza njega kraljevskim korakom mačak,rep u zraku trlja se uz list noge,a ona hrpa crvenih dlaka uredno se slaže po mojim hlačama.........u ssstanu fino toplo ,sa linije se čuje rapsodija u plavom(po običaju nisam je isključila)
Kaput okačim na vješalicu,cipele slete s nogu,pas ih žustro nosi namjesto,a ja krenem put kupaonice,usput skidam vlažnu odjeću i ulazim pod tuš,vruća voda klizi po menii odnosi svo smeće nakupljeno tokom dana,sad malo hladne vode sssssssss divota kao prvo proljetno kupaanje.Osjećam se dobro,odmorno nekako ispunjeno(odakle to )zadovljno,ulazim u kuhinju,otvaram frižider,tuna je tu,imam dosta povrća ,sad ćemo to malo popržit,i super,.................prije toga fini aperitiv,cynar,limun,tonik,i tri kapi ruma.........Dok je povrće bilo gotovo,cynar je počeo svoj ples po mom mozgu,a onda zadovoljstvo za želudac.
Pospremih suđe i ispružim se na kauču
Vani i dalje smak svijeta a ovdje toplo, sumrak,fina tiha muzika(i opet fali Cruise)i mir,posvemašnji mir i zadovoljstvo...kako život zna uz male stvari biti dobar.............
A onda ključ u vratima,stari se razvratnik vratio,čarolija se rasplinula kao mjehur od sapunice,topline je nestalo,kao da se sav onaj ljigavi vlažni zrak u trenu stvorio u stanu..gotovo.
Pričekala sam da se kao i svakog dana zaključa (novom patent bravom)u svoju sobu ,a onda sam se spustila kat niže u ured( znate ono u radu je spas,i je definitivno).Odgovorila sam na pozive koji su se ljepo skupili dok me nije bilo,i navalila na obračun PDV sutra je zadnji u mjesecu,no nešto je ostalo od onog dobrog raspoloženja,pa sam se uhvatila pisanja,tek toliko da ga ne zaboravim..............
29.11.2005. u 19:54 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara