Dnevnik jedne tračerice

Hmmmmm…..gdje smo mi ono stali….
Aha stigli smo na iskrica chat……
Početak malko drugačiji neg vipov, jer pvt je sažvakana stvar, naravno meni, dok je za većinu ostalih stanovnika naše male komune on osnova komunikacije…. E i kako sad pomirit te dve opcije? A jednostavno: «sorry ne idem na pvt» i bok… Brus! Počinju i potpitanja: «a zakaj?» ne idem i gotovo, ali zakaj (muški su uvijek uporni kad ne treba….) i sad natezanje…. No ipak su i iskričani shvatili da ispred ovog mog ekrana ne sjedi nikakova vila njihovih snova, pa su vremenom odustali ( danas tako razaznajem nove likove, samo se još oni zalete klikom na mene ;-)))))) ). Početak ko u svakom novom gradu, puno nepoznatih pokušava se upoznat, pokušava pokrenut neki suživot, ali svi su još nekako bojažljivi, pa ova userica (da ne velim luserica ;) ) još uvijek pribjegava svom rodnom chatu, tak da je jednom nogom tu, a drugom tam (kad vam se to desi, znajte totalni ste ovisnik o chatu ;) ).
Nova epizoda našeg malog grada je fešta i to ne bilo kakva neg pravi glamurozni party na koji će doć barem 1000 usera i to sve redom iznadprosječnih, u najnovijim sportskim kočijama, s velkim kvrgavim stražnjicama ;-)))))))) Sad je ova userica u gorem položaju od Pepeljuge, mislim i ona bi na to sijelo, al nema dobre vile, a Glumičić skup do bola….
Ali pošto sam ja i onak jedna beskrupulozna, egoistična kučka, tračerica po defultu, ondak ja to ne bum propustila bez obzira na sve moje nedostatke…. Ipak će tamo biti puno materijala za moja usta…..
Došla i ta glamurozna noć u klubu voćnog imena, cijenama dostojnim «Sheratona». No to je ok s obzirom na očekivano nadolazeće društvo…. Od silne iznadprosječnosti i blistavih kočija jedva sam se ugurala u to odabrano mnoštvo….
Tresla se brda rodil se miš….. ukupni dojam tog skupa…. Nit je ko koga baš upoznal, nit se ko baš zabavil, nekako su se svi pažljivo promatrali i po pročitanim profilima probali odgonetnut ko je prisutan u sali…. S obzirom na nevjerodostojnost tih profila, naravno da niko nije mogel skontat ko je ko….
No doma smo ipak otišli oboružani sveopćim mirisom «axe-a» (ima još naivaca koji vjeruju reklamama), blagim osjećajem prevare i nezadovoljstva….
Eto hitili smo tog mačića u vodu, ipak je bio prvi…..
Naravno drugo jutro smo pročitali kak nam je bilo super, ajd dobro nek si tak i misle….
Polako se vuče vrijeme, snijeg nas ne napušta, pa smo tak mi (čitaj: ovisnici) na lajni non-stop i chat komunikacija se pomiče s dva reda u minuti, na punih 10-15….
Postupno ja skupila noge ;) i sad sam pravi stanovnik našeg malog mista…. To pamtim kao najljepše dane istog…. Ja inače radim od 7 ujutro, ali uvijek dolazim pol sata ranije na posel, da popijem kavu bez primjesa jučerašnjih familijarnih problema mojih kolega…. Skuham si moju crnu ovisnost i posjetim naš mali grad, on još spava velkim dijelom u to vrijeme, vlada ugodan mir i tišina, kavicu pijem sa svoja dva najdraža «starca» i sa jednim šutljivim grofom koji mi je srcu prirasel, jer mi je nevjerojatno povečal popularnost (čovjek je moj profil čital svako jutro jedno tri mjeseca, a da nije slovo napisal). Mmmmmm ….. kako je to bilo dobro, moji starci su tad bili baš pravi, dk nije tražil žene (nije ni imal baš neki izbor ;) ), a okec je obično bil turbo dobre volje baš u tim jutarnjim satima…. Uvijek će mi ostati kao dva najdraža chatera, bez obzira što se sad sve to malko promijenilo, razlog je ko i u svakom gradu, porast stanovništva, samim tim i porast interesne sfere…. Nevjerojatno je kako je lijepo krenut u radni dan sa osmjehom na licu, a oni su mi ga uvijek donijeli …. Pusa velika i hvala vam za ugodna jutra …..
E da, svakim danom naš grad pomalo raste, počinje se tipkat, postaje chat u svojoj pravoj biti…. Još uvijek, nakon nekoliko kroničnih promašaja, ne želim baš nickovima face pridruživat,… ko se jednom opeče, puše i na hladno…. No u gradu se stvaraju stupovi našeg malog društva, nezaobilazni «javni» ljudi…. Nekih više nema, ili zbog firewall-a ili zbog zasićenosti ili iz nekog trećeg razloga…. Žao mi je jer u to je doba našim gradom vladala samo pozitivna vibra, sa ponekim ispadom, ali uglavnom na pvt, nevidljivim javnosti….
Tada mi se desila jedna, danas prilično neshvatljiva, devijacija…. Zaljubila sam se u slova na ekranu…. Znam da ja to ne bih smjela, ali eto jesam…. Dal mi je žao? Neeee….. ni u kom slučaju…. I mene je čopila ta iskra i ja sam pala pod utjecaj slova … Nevjerojatno, ali i iskusnjara poput mene je malko krivo procijenila….
Tipkali smo se nekih dva tjedna, sve je bilo najsuper, kao u svakom snu…. No san treba odsanjat i treba krenut u RL vidjet jel to stvarno to…. Kad sam dotičnog srela, bila sam u dilemi sjest za stol il se pravit grbava i jednostavno nastavit svojim putem…. Nije to zbog fizikalije, vidla sam njegovu sliku, a i taj dio čovjekove prirode me baš ne zanima puno, posebno jer su me privukla slova tj. njegov duh…. Uplašile su me oči, «prazne» oči, …. Sva sreća i ja sam njega isto tak «oduševila»….Samo njega je razočarala moja fizikalija, nisam plavuša (tipkali smo tolko dugo, a on nije shvatio moju boju kose….), predominanta sam, a i jako zapuštena…. Sa odmakom gledano, sad mi je drago zbog tog događaja, definitivno treba prvo vidjeti osobu, onda stvarat sud o njoj…. Ma znala sam ja to i prije, al ježi ga imam i ja nešto malko ljudskog u sebi (da ne velim ženskog ;-))))) )…..
Eto tako završio moj mirakul, žao mi je samo što me dotični zamrzio, ne vidim razloga jer mislim da mu ništa nisam nažao napravila, posebno ne za par redova koje mi je uputio,… Sva sreća kaj je moj obraz ko đon, pa me to baš ne bedira posebno….
U tom momentu uz mene je i opet bio moj najdraži vipovac s kojim nikad nisam bila na istoj valnoj dužini ;-))))))))) Vejiki hvala ti što si moj prijatelj i što i nakon svih mojih sranja veliš: «mala ne seri, kad ćemo na kavu…».
Mirakul završil, jako prizemno, jako efikasno ;-)))))) A kaj sad, gradić naš i dalje živi i rađaju se neki novi «klinci», neki novi momenti….
Ali pa nemrem sve sad napisat….
Uostalom tam neko seks spominje…. Ajmeeeeee….a ja tu trkeljam….
Bežim pjevajući: « Zašto protiv svoje volje da budem svetica, kad je dolje bolje, kad je dolje akcija….»

Pusa, cmok, ajte bok ;-))))))))))))

hoćemo još :-))

Hm :)))

za svaku pohvalu zubo!!!!!

draga zemlja :) tak i treba

.. bas si to lepe nacrtala, neg... bus ti vise platila kaj ... il ??? :)))))))
cmoka