Relativnost

probudila sam se ljuta na samu sebe pa tako i na cijeli svijet,neznam šta me je ščepalo ni koji mi je klinac al osijećaj mržnje mi se zavukao u srce i na momente imam strašnu želju da povrjedim svoje najdraže-koda su mi oni krivi za sve...znam da mi to neće donjeti neku sadisfakciju pa se vrhunski kontoliram al u sebi vrištim od bijesa,grčim se od bola a uzrok tome svemu mi nije ni na kraju pameti.
možda izbjegavam kopati po površini ne bi li ga našla jer me je strah što ću naći,al trenutno nemam živaca za to ni volje...
nadam se da vani još uvijek lije ko iz kabla pa da me barem hladan tuš do doma smiri

Hmm ovako odokativno bi rekao da je dijagnoza kronicni nedostatak sexa.