da nije jubavi nebi svita bilo....ni mene ni tebem,moja draga piloooo
IZGUBILI SMO JOŠ I OVU VEČER
NIKO NAS NE VIDJE S RUKAMA SJEDINJENIm
DOK JE PLAVA NOĆ PADALA NA SVIJET.
S MOG PROZORA VIDJEH
PRAZNIK ZALASKA NA BRDIMA
PONEKAD, KAO NOVČIĆ
PALIO MI SE KOMADIĆ SUNCA
U RUKAMA
SJEĆAO SAM TE SE
DUŠE STEGNUTE
TUGOM KOJU MOŽDA NE I NE POZNAJEŠ?
I,ONDA,
GDJE SE NALAZIŠ?
MEĐU KAKVIM SVIJETOM?
MEĐU KAKVIM RIJEČIMA?
ZAŠTO MI SVA LJUBAV
ODJEDNOM DOĐE
KADA TE SE SJETIM
I OSJETIM DA SI DALEKO
PALA JE KNJIGA KOJA SE
UVIJEK S VEČERI ČITA
I KAO PAS RANJEN
SROZAO MI SE OGRTAČ POD NOGE
UVIJEK,UVIJEK SE UDALJAVAŠ S VEČERI
TAMO GDJE SUMRAK ŽURI RUŠEĆI TABUE(PREDRASUDE)
10.12.2005. u 12:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara