Pogled iznad tipkovnice

… kako da kažem HALO, HALO…
 
Maznim glasom, javim se na telefon, koji već nekoliko minuta ne prestaje da zvoni. Zora je. Sviće novi dan. Sunce se probija kroz rolete do mog kreveta. Po mom golom tijelu šetaju sunčeve zrake. Mazu me. Osjećam kako me griju. Prevrćem se po krevetu. Budim se nervozna, jer sam sama. No, ipak, netko me želi, netko me treba. Iako ga ne mogu vidjeti, osjećam napetost između mene i mog sugovornika, kojem je dah tako jak, da svaki put kad udahne pa izdahne kroz moje tijelo prođu oni trnci, poput malih mravi. Njegov glas me pali. Tako je oštar i pomalo hrapav. Iako ležim, osjećam kako mi se donji dio tijela polako oduzima. Cijelo tijelo je lagano poput pera. Nježna sam. Na brzinu stisnuh mikrofon na telefonu i stavih ga na razglas. I tako sebi oslobodih obje ruke. Ruke koje su me tu zoru trebale dovesti do samog vrhunca. Ruke su mi bile sve. Ruke i njegov glas. Mazila sam se. Prstima dirala usne. Lizala ih, vrhom jezika. Primijetih da sam totalno zapostavila sugovornika, udarih samu sebe po vanjskoj strani desne bedre. Kaznih se, zbog neposluha. Rekla sam mu da se sramim. Tražila sam da me kazni. Rekao je da ne vjeruje da ću ga poslušati, da ga stoga ne gnjavim takvim glupostima, jer ono što ne vidi svojim očima, u to i ne vjeruje. Još jedan nevjernik! Ljutila sam se. Koliko na njega, toliko i na sebe. Iako nisam trebala, htjela sam mu dokazati, no sve se vrtjelo preko riječi. Od njega sam dobivala pitanja, na koje sam mu ja odgovarala nekakvim nabiflanim napamet rečenicama. Nije mi trebalo filozofiranje, već kakva takva jebačina. Uostalom, kroz glavu mi prođe, on troši, on plaća impulse, pa kad mu je već do takvog, jadnog buđenja, nek' mu bude. Nisam imala volje za neko uvjeravanje, a po njegovom glasu osjetih kako ga zapravo trebam saslušati. Pretvorih se iz kurve u časnu sestru. Nije mi to bilo prvi put. Imala sam iskustva s takvima. Već viđeno! Odlučila sam saslušati ga. Kukao je i plakao nad svojim životom. Saznao je da ga žena vara, s kolegom na poslu. Otišao bi što dalje, ali žao mu je djece. Gradio je kuću, gradio obitelj. Sad mu se sve ispred očiju ruši, poput kule od karata. Njihov pješčani dvorac ruši taj hladni vjetar koji sa sobom vuče snažne kapi kiše, da stope i zadnje zrno pijeska, pretvorivši na kraju sve u jednu duboku lokvu blata i gliba, kojeg ona svih dvanaest godina redovito maže po svom i njegovom tijelu, kao i po braku. Dvanaest godina s jednom ženom, nikad je nije prevario, iako je mogao, imao je prilika. Ali ljubav prema svojoj ženi, djeci i obitelji bila je jača od jednog prljavog seksa. Uostalom, razmišljao je: «…ako ja poželim drugu, netko bi mogao poželjeti moju…», to ga je boljelo. Volio je on tu svoju ženu. Osjetila sam svu tu njegovu ljubav, sad već kao gorčinu svedenu na prljave riječi, pokvarene misli. Uvijek je bila ljubomorna, otkrivao mi je. Ljubomorna na sve žene u susjedstvu, ljubomorna na njegov uspješan rad na poslu. Zapravo tek sad vidi koliko je ona bila bolesno ljubomorna i čudi se kako mu to prije nije smetalo. Sam sebe je uvjeravao da je  ljubav razlog te ljubomore. Ona mene voli i zbog toga je ljubomorna, i zbog toga je sve moje boli. Moram je razumjeti. Pa i ja pjenim u sebi kad se neki tip okrene za njom na ulici. Ili kad je netko u prolazu dotakne, s namjerom da ispadne slučajno. Šutjela sam. Iako sam mu imala toliko toga za reći. Bila sam sigurna da bi ga moje riječi i moje mišljenje još više uzrujalo. Bilo mi ga je žao. Ali svejedno sam htjela što prije završiti priču svakog drugog građanina lijepe naše. Uostalom, mislim da on nije trebao moje mišljenje. Da me je upitao za njega, rekla bi mu da se ne čudi, da se ne grize, da što prije zaboravi na taj kaos. Zbog svog zdravlja. Zbog djece. Da, definitivno to treba izbaciti van iz sebe. Rekla bi mu da ne bude osvetoljubljiv, već da se počne brinuti o sebi. Nek' zadovolji sve svoje potrebe, sve svoje želje, sve ono što se tih dvanaest godina nagomilalo i već sad postalo ogroman teret na njegovim leđima. Ako želi kurvu u krevetu, neka je plati, ako želi odvući tajnicu u krevet neka odu zajedno na službeni put preko vikenda i neka je tuca tri dana i tri noći bez prestanka. Jer čemu spašavati takav jebeni brak?!? Zbog djece! Žrtvovati se i sve zbog njih. Pitam se, jeli njegova Jedina mislila na djecu dok ju je kolega s posla u WC-u guzio, u nekoj njihovoj izmišljenoj stanci?!??? Rekla bi mu da ne krivi sebe, neka krivi njenu pičku koja nije mogla odoljeti drugom, tuđem kurcu. Rekla bi mu da nije kriv ni taj njen kolega s posla, jer on je samo još jedan u nizu malih Muja. Uostalom, ona je ta koja je širila noge, nudila mu mokru pičku. I ako ju je on prvi pitao, ona je mogla odbiti, s razlogom naravno, no očito nije, bez ustručavanja, bez straha i srama, bezosjećajno, dala mu je. Neka ne misli da takav seks ili takav kurac nije imala kod kuće i da je zato otišla drugom i da se zato popela na drugog, jer to nije nikakvo opravdanje, a i sam sebe bi s takvim mislima ukopa dva metra pod zemlju nakon nekog vremena. Uostalom, ako se ševila s nekim drugim, definitivno će biti i treći i četvrti i deseti. A ako ne bude mijenjala mužjake za ševu, onda će definitivno rasti broj ševa. Žena mu je očito svjesna da ima samo jedan život!
Vjerojatno sam zaspala, jer probudila me kukavica na telefonu što je tako jako kričala preko mikrofona. Bila sam još uvijek vruća i napaljena. Sretna jer me moj sugovornik nije bacio u depresiju. Nema smisla razbijat glavu činjenicom kako su sve žene kurve, kako su svi muškarci isti, iako svaki ima drugačiji kurac i laže svaka žena koja kaže da joj je jedan dovoljan ili da joj je njegov najdraži. Jer sve bi mi htjele baš svakog imati, baš svakog probati, dovoljno samo jednom.
Jeste li znali da bik samo jednom jebe jednu kravu i više se nikad ne vraća u rupu gdje je već bio?!? Nikad!
Maznim glasom, javim se na telefon koji već nekoliko minuta ne prestaje da zvoni.  Podne je. Netko me želi, netko me treba! Ah, još ništa nije izgubljeno. Još dan nije propao. Moj novi sugovornik je napaljen…    
 
NASTAVLJA SE…