Ponekad...

Danas je u Puli sivo i vlazno;
kao da ce kisa... ali nikako da se spusti.
Imala sam jutros nekih obaveza u gradu... otisla do faksa, naravno, popila kavicu u obliznjem kaficu, pojela toplu krofnu s marmeladom.
I bila sam sretna, nisam se prestajala smjeskati; moj je "poseban netko" bio sa mnom.
Cijelo smo se jutro gubili negdje. Drzali se za ruke, stipkali se, malo ljubili.
Moja je Dusica bas dusa od covjeka. S njim sam zbilja radosna!
I zelim svakom covjeku da si nadje nekog takvog, da bude sretan s tim nekim, jer imati nekoga, radovati se s nekime... stvari su koje covjeka cine covjekom. Stvari su koje grade covjeka, cine ga ljudskim bicem. Toplim bicem.
A zamislite, sad se i malo sunca pojavilo :)