Take Me As I Am

 
Između ljubavi i rata, kako to izgleda,
Otvoriš prozor, zatvoriš vrata,
Moram priznat da nikad
u tome nisam bio vješt.
U čudnoj rimi noga mi stoji
okrečem glavu malo se bojim,
I za čas sebi ne sličim.
Ponekad se kradom
uhvatim za tvoj štos,
Napravim ludim i
Podignem nos.
Visoko.
Između ljubavi i rata,
Kako bi bilo
Da  zatvoriš prozor, otvoriš vrata
da za promjenu malo budemo ljudi.
Ili onako slično tvom bijesu
Ni ne mahneš rukom, samo
Promjeniš adresu.

Između ljubavi i rata, ja tebi dolazim na vrata. :)))))))))))))

dobrodošao veliki pjesniče Zen:))
od nas malih i svemiru neznanih:))

Pozdrav pjesniče :))))))))

Hey :)* ...super super :))! Pozdrav Julijeta :)* ...i Zentren ;)

Svaka čast.. :-))

pozdrav Tee....:)

svaka:)

Jako cesto izmedju ljubavi i rata ("mrznje") mijenjam adrese na par kontinenata... i ne mislim da sam zbog toga siromasniji emocijama, da sam manje covjek. Ali uvijek ostavljam svoje stope u pijesku necije memorije, uvijek ostavljam cijele mostove za povratak mojih koraka. Ipak predivno receno... jako, jako puno ljudi danas odlazi bez zadnjeg poljupca, bez tog maha ruke i iskrenog zagrljaja... sasvim je svejedno da li netkom poklonis sat, dan, mjesec, godinu, vjecnost... pokloni mu to od srca, zato sto ga volis, ucini ga epicentrom svemira za to vrijeme... sve je manje iskrenih ljubavi na suncanoj strani ulice svakodnevnice.