Dnevnik jedne plavuše

Neznam dal se to u mojim očima ocrtavao odraz kuglica s bora ili suze koje su se nakupljale ispod umornih kapaka.Velika užarena kugla samo što nije zašla iza brežuljka a u mom srcu borili su se osijećaji mržnje,razočarenja i.. stare ljubavi.Koliko god zadnjih dana bila ravnodušna i koliko god moje srce bilo hladno ono ipak nemože izbrisat onu količinu ljubavi koju sam nekad osijećala..nekad,da..Mislim da sam napokon shvatila da ono što mnogi kažu kad tad postane istina.Predobra,tolerantna i on me ne zaslužuje.Heh,malo ironije..pa zar muškarac ne priželjkuje cijeli život nešto tako.Jer..znam da to jesam..romantična,tolerantna za svakakve muškarčeve ispade,prijevare..dobra,osiječajna..dobra u kuhinji i u krevetu..vrag i anđeo..sve po potrebi.
I sad zaista mislim da me ne zaslužuje..ali kako okrenuti novu stranicu i zaboraviti čovjeka kojeg ću zauvijek voljeti,koji me je svojom ljubavlju označio za cijeli život..
Rođena sam pod pre-malom zvijezdom i ona me ne uspijeva zaštititi od sve boli koju nosi život..

Muškarci su kao djeca.... kad si tolerantna misle da sve smiju... spremi ljubav u kutiju sjećanja i s vremenom bol će biti manja... sretno :)))

Ej razvedri se malo,napisala sam ti prošli puta da uvijek može biti gore,da može,ali to isto tako ne znači da tome ne možeš načinit kraj.
Velika užarena kugla,kažeš samo što nije zašla,skupa s njom zaći će i tvoji osjećaji mržnje,razočaranja,a stara će ljubav ostati u sjeni.Nova će se ljubav rodit skupa sa novim danom,i novim suncem,koje će svojim bljeskom zasjenit sve što je bilo do sada.....
To što si kažeš dobra,tolerantna,dobra kao u kuhinji tako i u krevetu,zadrži to,ako za nikog drugog,ono za sebe,isplati se vjeruj mi kat tad
POzdrav,i sve najbolje ti želim....

Slažem se u potpunosti s rina_ri. Uvijek može biti gore, na sreću moramo vjerovati da će jednog dana biti bolje, jer inače čemu sve?! Prizajem, da smo pnekad (često-neki) kao djeca, neodrasli i neizživljeni, pa onda oni oko nas pate. Ali koliko samo različiti toliko smo i slični. Oni s kojima smo, ili oni s kojima će mo biti, ako ne znaju što imaju, ili ako znaju što imaju ali ne znaju to cijeniti, e onda na njihovu žalost nisu nas ni vrijedni. A ja svima njima želim da si jednom nađu nekoga tko će bar upola osjećati ono što sam ja (mi) osjećao (osjećali)!